Articles: a129c
Date Published: 12/17/2003
www.ctheory.net/articles.aspx?id=403
Arthur and Marilouise Kroker, Editors

Nasilje globalnog [1]


Jean Baudrillard


Preveo na engleski s francuskog François Debrix,

a s engleskog na hrvatski Mladen Kvaternik


Danasˇnji terorizam nije proizvod tradicionalne historije anarhizma, nihilizma ili fanatizma. On je umjesto toga suvremeni partner globalizacije. Za identificiranje njegovih glavnih karakteristika, potrebno je provesti kratku genealogiju globalizacije, posebno svog odnosa prema singularnom i univerzalnom.

Analogija izme?u termina “globalan” [2] i “univerzalan” je zavaravajuc´a. Univerzalizacija ima veze s ljudskim pravima, nezavisnosˇc´u, kulturom i demokracijom. Suprotno tomu, globalizacija je vezana za tehnologiju, trzˇisˇte, turizam i informacije. Globalizacija se pojavljuje kao ireverzibilna dok je univerzalizacija na svom odlasku. I konacˇno, ona se izgleda povlacˇi kao sustav vrijednosti, koji je bio razvijen i kontekstu Zapadnog modernizma i nije dobio nisˇta slicˇno u drugim kulturama. Bilo koja kultura koja post a ne univerzalna, guni svoju singularnost i umire. To je ono sˇto se desilo svim onim kulturama, koje smo unisˇtili prisilnom asimilacijom. No to je isto tako tako?er istina za nasˇu vlastitu kuluturu, uprkos tvrdnji o njenom univerzalnoj vrijednosti. Jedina je razlika sˇto su druge kulture umrle zbog svoje singularnosti, sˇto predivna smrt. Mi umiremo jer gubimo svoju vlastitu singularnost i iskorjenjujemo sve nasˇe vrijednosti. A to je mnogo ruzˇnija smrt.

Vjerujemo kako je idealna svrha bilo koje vrijednosti da postane univerzalnom. No nismo stvarno shvatili smrtnu opasnost, koju takav zahtjev prezentira. Daleko od toga da se radi o pomaku prema visˇem, on je ustvari silazni trend prema nuli u svim vrijednostima. U doba prosvjetiteljstva, univerzalizacija je promatrana kao neogranicˇeni rast i razvoj prema naprijed. Danas, kao suprotnost, univerzalnost egzistira pogrijesˇkom i izrazˇava se kao bijeg prema naprijed, kojem je cilj postizanje majmanje zajednicˇke vrijednosti. To je precizna sudbina ljudskih prava, demokracije i slobode danas. Njihova je ekspanzija u stvarnosti njihova njihova najslabija izrazˇajnost.

Univerzalizacije nestaje zbog globalizacije. Globalizacija razmjene postavlja kraj univerzalizaciji vrijednosti. To oznacˇava trijumf uniformne misli[3] nad univerzalnom. Ono sˇto se globalizira je provo i prije svega trzˇisˇte, obilje razmjena i svih vrsta proizvoda, beskonacˇan tijek novca. Kuturalno, globalizacije daje nacˇine promiskuiteta znakova i vrijednosti, u stari formi pronografije. I stvarno, globalno sˇirenje bilo cˇega i nicˇega kroz mrezˇe je pornografsko. Nema visˇe potrebe za seksualnom bestidnosˇc´u. Sve sˇto imate je globalno interaktivno parenje. I kao rezultat svega toga, visˇe nema razlike izme?u globalnog i univerzalnog. Univerzalno je postalo globalizirano a ljudska prava cirkuliraju tocˇno kao i drugi globalni proizvodi (nafta ili kapital na primjer)

Prolaz od univerzalnog prema globalnom dao je rast konstantne homogenizacije, ali tako?er i beskrajnu fragmentaciju. Dislociranje, ne lokalizacija, je zamijenila centralizaciju. Ekscentrizam, ne decentralizacija, je preuzeo mjesto gdje je nekoc´ stajala koncentracija. Slicˇno, diskriminacija i iskljjucˇivanje nisu samo slucˇajne posljedice globalizacije, vec´ zapravo logicˇki ishod globalizacije. U stvari, prisutnost globalizacije cˇini nas zacˇu?enim, nisu li univerzalnost i medernizam bec´ bili unisˇteni svojom vlastitom kriticˇnom masom. Tako?er nas cˇudi, jesu li univerzalnost i modernizam ikada egzistirali izvan nekog sluzˇbenog diskursa ili nekog popularnog moralnog sentimenta. Za nas danas, ogledalo nasˇe moderne univerzalizacije je razbijeno. No to mozˇe stvarno biti i prilika. U fragmentima tog razbijenog zrcala, ponovno se pojavljuju svevrste singulariteta. One singularnosti, za koje smo mislili da su ugrozˇene, prezˇivljavaju a one za koje smo mislili da su izgubljene, ponovno ozˇivljavaju.

Kako univerzalne vrijednosti gube svoj autoritet i legitimnost, szvari postaju radikalnije. Kada su univerzalna vjerovanja uvedena kao jedino moguc´e kulturno posredujuc´e vrijednosti, bilo je zgodno lagano da se takvim vjerovanjima inkorporiraju singularnosti kao nacˇini diferencijacije u univerzalnoj kulturi, koja se proglasˇavala sˇampionom razlicˇitosti. No oni to ne mogu visˇe ucˇiniti jer je triumfirajuc´a brzina globalizacije izbrisala sve forme diferencijacije i sve univerzalne vrijednosti koje su korisˇtene za zagovaranje razlike. I to cˇinec´i, globalizacija je dobila uspon potpuno indiferentan kulturi. Od trenutka kada je univerzalno nestalo, omnipotentna globalna tehno-struktura je ostavljena samom da dominra. Ali ta tehno struktura se sada mora konfrontirati novim singularnostima, koje bez prisustva univerzalizacije za podrsˇku (bez koljevke), su sposobne za slobodno i razbjesˇnjelo sˇirenje.

Historija je dala univerzalizaciji svoju sˇansu. Danas ipak, suocˇena s globalnim ure?enjem bez bilo kakve alternative s jedne strane, te s druge nosec´om pobunom singularnosti, koncepti slobode, demokracije i ljudskih prava izgledaju grozno. Oni ostaju kao duhovi univerzalizacije prosˇlosti. Univerzalizacije korisˇtene za promoviranje kulture karakterizirane konceptima transcendencije, subjektivnosti, konceptualizacije, realnosti i reprezentiranja. Suprotno tomu, danasˇnja virtualna globalna kultura je zamijenila univerzalne koncepte s ekranima, mrezˇama, imanentnosti, brojeva i prostorno-vremenskog kontinuuma bez bilo kakve dubine.[4] U inverzalnom, je josˇ bilo prostora za prirodno referenciranje sa svijetom, tijelom ili prosˇlosˇc´u. Postojala je vrsta dijalekticˇke tenzije ili kriticˇkog kretanja, koje je pronasˇlo svoju materijalnost u historijskom i revolucionarnom nasilju. Ali iskljucˇivanje ove kriticˇke negativnosti otvorilo je vrata drugoj formi nasilja, nasilja globalnog. Ovo novo nasilje je karakterizirano supremacijom tehnicˇke efikasnosti i pozitivnosti, totalne organizacije, integralne cirkulacije i ekvivalencije svih razmjena. Dodatno tomu, nasilje globalnog postavlja kraj drusˇtvenoj ulozi intelektualnog (ideji povezanoj s erom prosvjetiteljstva i univerzalizacije), ali i ulozi aktivista, cˇija je sudbina uobicˇajeno bila povezana s idejama kriticˇke opozicije i historijskog nasilja.

Je li globalizam fatalan? Nekoc´ su kulture drugacˇije od nasˇih bile sposobne pobjecˇi fatalnosti indiferentne razmjene. Danas u sukobu, gdje je kriticˇka tocˇka izme?u univerzalnog i globalnog? Jesmo li dosegli tocˇku bez povratka? Koja vrtoglavica gura svijet u brisanje Ideja? I koja je ta druga vrtoglavica, koja u isto vrijeme, izgleda sili ljude na bezuvjetnu zˇelju za realiziranjem Ideja?

Univerzalno je bila jedna od Ideja. No kada bi se realizirala u globalnom, nestala bi kao Ideja, pocˇinila bi samoubojstvo i nestala bi kao kraj u samom sebi. Kako je cˇovjecˇanstvo danas svoja vlastita imanentnost, nakon preuzimanja mjesta isprazˇnjenog mrtvim Bogom, ljudsko je postalo jedini nacˇin referenciranja i on je suveren. No to humanost nema visˇe svoj finalitet. Oslobo?eno od svojih bivsˇih neprijatelja, humanost sada mora kreirati neprijatelje iznutra, sˇto u stvari proizvodi sˇiroku raznolikost nehumanih metastaza.

To je precizno mjesto, odakle dolazi nasilje globalnog. Ono je proizvod sustava, koji pronalazi bilo koju formu negativnosti i singularnosti, ukljucˇujuc´i naravno i smrt kao konacˇnu formu singularnosti. To je nasilje drusˇtva, gdje je konflikt zabranjen a smrt nije dozovljena. Nasilje je ono, u stvari, koje postavlja kraj samom nasilju i tezˇi ustanovljavanju svijeta gdje bilo sˇto povezano s prirodnim mora nestati (bilo da sa radi o tijelu, seksu, ra?anju ili smrti). Bolje naziv od globalnog nasilja, trebao bi biti globalna zaraza. Ova je forma nasilja stvarno virusna. Sˇiri se kao zarazna bolest, napreduje kao lancˇana reakcija i malo po malo ona razara nasˇ imunolosˇki sustav i nasˇe kapacitete za otpor.

No igra josˇ nije zavrsˇila. Globalizacija jsˇ nije potpuno pobijedila. Protiv takve rastvarajuc´e i homogenizirajuc´e mozˇi, heterogene sile – ne samo razlicˇite vec´ i jasno antagonisticˇke – se podizˇu svugdje. Iza rastuc´e jakih reakcija na globalizaciju te drusˇtvene i politicˇke forme otpora globalnom, nalazimo i ne samo jednostavne nostalgijske izraze negacije. Pronalazima umjesto toga razarajuc´i revizionizam vis-à-vis modernizma i progresa, odbijanje ne samo globalne tehno-strukture, vec´ i mentalnog sustava globalizacije, koji pretpostavlja princip ekvivalencije izme?u kultura. Ova vrsta reakcije mozˇe zauzeti neke nasilne, abnormalne i iracionalne aspekte, ili se u najmanju ruku mogu percipirati kao nasilna, abnormalna i iracionalna iz perspektive nasˇeg tradicionalnog nac´ina razmisˇljanja. Ova reakcija mozˇe uzeti kolektivne etnicˇke, religiozne i lingvsticˇke forme. Ali mozˇe uzeti cˇak i formu individualnih erupcija i neuroza. U bilo kojem slucˇaju, bila bi grijesˇka smatrati jednostavno takve reakcije kao populisticˇke, arhaicˇne ili cˇak teroristicˇke. Sve sˇto ima kvalitet doga?aja ovih dana je angazˇirano rpotiv apstraktne univerzalnosti globalnog,[5] i to tako?er uljucˇuje vlastitu poziciju Islama prema Zapadnim vrijednostima (to je zbog toga sˇto je Islam najsnazˇnoje osporavanje tih vrijednosti, pa ga se stoga smatra nerpijateljem broj jedan Zapada).

Tko mozˇe pobijediti globalni sustav? Sigurno ne ant-globalizacijski pokret cˇiji je jedini cilj usporavanje globalne deregulacije. Politicˇki utjecaj tog pokreta mozˇe stvarno biti vazˇan. Ali njegov simbolicˇan utjecaj je bezvrijedan. Opozicija ovom pokretu nije nisˇta visˇe od unutarnje stvari, koju dominantni sustav mozˇe cˇagano kontrolirati. Pozitivne alternative ne mogu pobijediti dominantan sustav, ali singularnosti, koje nisu ni pozitivne ni negativne, mogu. Singularnosti nisu alternative. One predstavljaju razlicˇiti simbolicˇki poredak. One se ne oslanjaju na prosudbi vrijednosti ili politicˇkim realnostima. Mogu biti najbolje ili najgore. One se ne mogu “regularizirati” sredstvima kolektivne historijske akcije.[6] One pobije?uju bilo koju jedinstvenu dominantnu misao. Pa ipak se ne predstavljaju kao jedinstvene kontra-misli. Jednostavno, one kreiraju svoje vlastite igre i namec´u svoja vlastita pravila. Nisu sve singularnosti nasilne. Neke ligvisticˇke, artisticˇke, korporacijske ili kulturne singularnosti su prilicˇno suptilne. No druge, kao terorizam, mogu biti nasilne. Singularitet terorizma se osvec´uje onim kulturama, koje plac´aju cijenu implozije jedinstvene globalne moc´i sa svojom vlastitom ekstinkcijom.

Stvarno ovdje ne govorimo o “sukobu civilizacija”, vec´ umjesto toga o skoro antropolosˇkoj konfrontaciji izme? nediferenciranih univerzalnih kultura i svega ostalog, sˇto, u bilo kojoj domeni, zadrzˇava kvalitet nereducirljive promjenjivosti. Iz perspektive globalne moc´i (kao fundamentalisti u svojim vjerovanjima slicˇno bilo kojoj religioznoj ortodoksnosti), milo koji nacˇin razlikovanja ili singularnosti je hereza. Singularne sile imaju samo izbor pridruzˇivanja globalnom sustava (voljom ili silom) ili nestajanju. Misija Zapada (ili radije prethodnog Zapada, buduc´i da je izgubio svoje vlastite vrijednosti prije mnogo vremena) je korisˇtenje svih raspolozˇivih sredstava za podvrgavanje svake kulture brutalnom principu kulturne ekvivalencije. Jednoma kada kultura izgubi svoje vrijednosti, ona mozˇe samo tezˇiti osveti napadajuc´i one drugih kultura. Iza njihovih politicˇkih ili ekonomskih ciljeva, ratovi kao onaj u Afganistanu[7] imaju kao cilj normaliziranje barbarstva i uskla?ivanje svih teritorija. Cilj je rijesˇiti se bilo koje reakcionarne zone, kolonizirati ju i udomac´iti (humanizirati) bilo koji divlji i neposlusˇni teritorij i geografski i mentalno. .

Utemeljivanje globalnog sustava je rezultat intenzivne ljubomora. To je ljubomora indeiferentnih i slabo-definiranih kultura protiv kultura s visˇom definicijom, razocˇaranih i deintenzificiranih sustava protiv okoline s visoko intenzivnim kulturama i de-sakraliziranih drusˇtava protiv sakrificijalnih formi. Prema tom dominantnom sustavu, svaka reakcionarna forma je virtualni terorist. (Prema toj logici mogli bi cˇak rec´i da su prirodne katastrofe tako?er forme terorizma. Velike tehnolosˇke nesrec´e, kao Chernobyl, su i teroristicˇki akt i prirodna katastrofa. Izlazˇenje plina u Bhopal-u, Indiji, druga tehnolosˇka nesrec´a, bi tako?er mogla biti teroristicˇki c´in. Bilo koji pad zrakoplova bi se tako?er mogao svojatati od bilo koje teroristicˇke grupe. Dominantna karakteristika iracionalnih doga?aja je da se oni mogu imputirati bilo kome ili im se mozˇe pridruzˇiti bilo koji motiv. Do neke mjere, bilo sˇto mozˇemo rpomisˇljati mozˇe biti kriminalno, cˇak i hladni front ili potres. To nije novo. 1923. u tokijskom potresu, bilo je ubijeno tisuc´e Korejanaca jer se mislilo da su odgovorni za nesrec´u. U jednom intenzivno integriranom sustavu kakav je nasˇ, sve mozˇe imati slicˇan efekt destabilizacije. Sve poticˇe na pogrijesˇke sustava, koji tvrdi da je siguran. S nasˇeg stajalisˇta, uhvac´eni kakvi jesmo unutar racionalnih i programirljivih kontrola tog sustava, mogli bi cˇak misliti da je najgora katastrofa u stvari pouzdanost samog sustava). Pogledajte Afganistan. Cˇinjenicada, unutar ove zemlje same, sve prepoznate forme “demokratskih” sloboda i izrazˇvanja – od glazbe i televizije do moguc´nosti gledanja zˇenskog lica – bile su zabranjene i moguc´nost da bi takva zemlja mogla krenuti potpuno suprotnim putom od onog sˇto mi nazivamo civilizacijom (bez veze na prizivane religijske principe), nije bilo prihvatljivo “slobodnom” svijetu. Univerzalna dimenzija modernizma se ne mozˇe odbiti. Iz perspektive Zapada, iz njegovog modela konsenzusa i njegovog jedinstvenog nacˇina misˇljenja, zlocˇin je ne shvatiti modernizam kao ocˇiti izvor Dobrog ili kao prirodni ideal cˇovjecˇanstva. Tako?er je kriminal kada se univerzalnost nasˇih vrijednosti i nasˇih praksi ucˇini sumnjivim nekim individuama, koje kada otkriju svoje sumnje, trenutno se oznacˇavaju fanaticima.

Samo analiza koja naglasˇava logiku simbolicˇke obligacije mozˇe dati smisao ovoj konfrontaciji izme?u globalnog i singularnog. Da bi se razumjela mrzˇnja ostatka svijeta protiv Zapada, perspektiva mora promijeniti smjer. Mrzˇnja ne-Zapadnjaka nije temeljena na cˇinjenici da je Zapad nesˇto od njih ukrao i nikada to nije vratio. Vec´ je utemeljena na cˇinjenici da su primali svasˇta, ali im nje bilo dozovljeno bilo sˇto vratiti. Ova mrzˇnja nije uvjetovana izvlasˇc´ivanjem ili eksploatacijom, vec´ ponizˇavanjem. A to upravo precizna vrsta mrzˇnje, kja objasˇnjava teroristicˇke napade 11. rujna. Oni su bili akcije ponizˇenja koje odgovora na drugo ponizˇavanje.

Najgoe sˇto se mozˇe dogoditi globalnoj moc´i, nije napad na nju ili njeno razaranje, vec´ patnja ponizˇenja. Globalna moc´ je bila ponizˇena 11. rujna jer su teroristi zadali udarac, kojeg globalni sustav nije mogao uzvratiti. Vojne odmazde su bile jedina sredstva fizicˇkog odgovora. No 11.rujna, globalna moc´ je bila pobije?ena simbolicˇki. Rat je odgovor na agresiju, ali ne na simbolicˇki izazov. Simbolicˇki izazov se prihvac´a i otklanja kada je drugi za uzvrat ponizˇen (no to ne mozˇe djelovati kada se drugoga razara bombama ili zatvara izaresˇetaka u Guantanamo-u). Fundamentalno pravilo simbolicˇke obveze stipulira da baza za bilo koju formu dominacije, totalna odsutnost bilo kakvog kontra djelovanja, bilo kakvog uzvrata.[8] Unilateralni dar je akt moc´i. I carstvo dobra, nasilje dobra, je upravo sposobnost davanja bez moguc´eg povrata. To je ono sˇto znacˇi pozicija Boga. Ili pozicija Vladara, koji dozvoljava robu da zˇivi u zamjenu za rad (no rad nije simbolicˇka kontra strana i robovski jedini odgovor jeeventualna ili pobuna ili smrt). Bog je navikao dozvoliti neki prostor zˇrtvovanju. U tradicijskom poretku, uvijek je bilo moguc´e uzvratiti Bogu ili prirodi, ili bilo kojoj superiornijem entitetu pomoc´u zˇrtvovanja. To je bilo ono, sˇto je osiguravalo simbolicˇku ravnotezˇu izme?u postojanja i stvari. Ali danas visˇe nemamo nikoga, koji bi uzvrac´ao, uzvrac´ao simbolicˇki dug. To je prokletstvo nasˇe kulture. Nije cˇinjenica da je dar nemoguc´, vec´ kontra-dar. Sve forme zˇrtvovanja su bile neutralizirane i otklonjene (sˇto je ostalo umjesto toga, je parodija zˇrtvovanja, koja je vidljiva u svim suvremenim instancijama viktimizacije).

Mi smo tako u nepopravljivoj situaciji prinude primanja, uvijek primanja, ne visˇe od Boga ili prirode, vec´ sredstvima tehnolosˇkog mehanizma generalizirane razmjene i opc´e gratifikacije. Sve nam se virtualno daje i svi?alo nam se ili ne, dobili smo pravo na sve. Slicˇni smo robovima cˇiji je zˇivot bio odvojen, ali nisˇta manje povezan s ne-ponovno plativim dugom. Ta situacija mozˇe trajati neko vrijeme jer je cˇista baza razmjene u ekonomskom ure?enju. Ipak, uvijek dolazi vrijeme kada fundamentalno pravilo izbije ponovno na povrsˇinu i negativni uzvrat neizbjezˇno odgovara ozitivnom transferu, kada nasilna abreakcija na takav zatvorenicˇki zˇivot, takvu zasˇtic´enu egzistenciju i takvog zasicˇenja koji su na djelu. Ova revizija mozˇe poprimiti oblik otvorenog cˇina nasilja (takvog kakav je terorizam), ali tako?er i impotentna predaja (to je visˇe karakteristika nasˇe modernosti), samo-mrzˇenih i grizˇnje savjesti, drugim rijecˇima svih ovih negativnih strasti koje su degradirane forme nemoguc´eg kontra-dara.

Sˇto mrzimo u sebi – obskurni objekt nesˇezlovolje – je nasˇ visˇak realnosti, moc´i i kompfora, unasˇa univerzalna raspolozˇivost, nasˇa konacˇna postignuc´a, ova vrsta sudbine, koju je imao spremnu Veliki inkvizitor Dostojevskog za pripitomljavanje masa. A to je upravo dio nasˇe kulture koju teroristi smatraju odbojnom (sˇto tako?er objasˇnjava podrsˇku, koju primaju i fascinaciju, koju su sposobni izvesti). Podrsˇka terorizmu nije samo temeljena na ocˇaju ponizˇenih i uvrije?enih. Ona se tako?er temelji na nevidljivom ocˇaju onih, kojima je globalizacija priviledija, na nasˇem vlastitom podvrgavanju omnipotentnoj tehnologiji, zdrobljenoj virtualnoj relanosti, imperiju mrezˇa i programa koji su vjerojatno u procese ponovnog isrtavanja regresivnih kontura cijele ljudske vrste – cˇovjecˇnastva koje postalo “globalno”. (osim toga, nije li supremacija ljudske vrste nad ostatkom zˇivota na Zemlji zrcaljena slika dominacije Zapada ned ostatkom svijeta?). Ovaj nevidljivi ocˇaj, nasˇ venidljivi ocˇaj, je beznadan buduc´i da je rezultat realizacije svih nasˇih zˇelja.

Prema tomu, terorizam je izveden iz tog visˇka realnosti a iz tih realnosti nemoguc´a promjena, ako je proizvod rasipnosti bez moguc´nosti povrata ili moguc´eg kontra dijela i ako izrasta is forsiranog razrjesˇvanja konflikata, iluzije osloba?anja od njega kao da je bio nepristrano zlo, koje je dovrsˇeno.[9] Jer, u svojoj apsurdnosti i besmislu, terorizam je presudai kazna nasˇeg drusˇtva samom sebi.


Napomene
---------------

[1] inicijalno publicirano kao "La Violence du Mondial," u Paklu moc´i (Power Inferno), Jean Baudrillard, (Paris: Galilée, 2002), str. 63-83.

[2] "Mondial" je francuski termin za “global” u originalnom teksut

[3] "Pensée unique" na francuskom

[4] "Espace-temps sans dimension" u francuskom

[5] "Contre cette universalité abstraite" u francuskom

[6] "On ne peut pas les fédérer dans une action historique d'ensemble" u francuskom

[7] Baudrillard se ovdje referencira na americˇki rat u Afganistanu u jesen 2001. kao posljedica napada 11. rujna.

[8] "L'absence de contrepartie" u francuskom

[9] Naglasˇeno u originalnom tekstu.


--------------------

Jean Baudrillard je internacionalno priznati teoreticˇar, cˇije pisanje trasira usponi pad simbolicˇke razmjene u suvremenom stoljec´u. Dodatno velikom broju visoko utjecajnih knjiga od “Zavo?enja do simbolicˇke razmjene i smrti, Baudrillard-ove najnovije publkacije ukljucˇuju: “The Vital Illusion” (vitalna iluzija), The Spirit of Terrorism and The Singular Objects of Architecture (Duh terorizma i arhitektura singularnih objekata). Cˇlan je urednisˇtva CTheory.

François Debrix je asistent profesor Internacionalnih odnosa na Floridskom internacionalnom sveucˇilisˇtu u Miami-u, Florida. Ko-urednik je (s Cynthia Weber) Rituala meditacije; Internacionalnih politika i drusˇtvenog znacˇenja (izasˇlo u izdanju University of Minnesota Press, u ozˇujku August 2003.)

Mladen Kvaternik, je freelance management konzultant, iz Zagreba, Hrvatska.

© CTheory. All Rights Reserved