Also in this section

a009 -
Strike Of Events
Jean Baudrillard
a008 -
Thawing Of The East
Jean Baudrillard
a007 -
Nietzsche at the Mall: Deconstructing the Consumer
Daniel R. White and Gert Hellerick
a006 - 3/15/1994
The Political Economy Of Virtual Reality: Pan-Capitalism
Arthur Kroker and Michael A. Weinstein

Mailing



Email this link to a friend HOME : ARTICLES
Printer Friendly Version Articles: a006b
Date Published: 12/17/2003
www.ctheory.net/articles.aspx?id=404
Arthur and Marilouise Kroker, Editors

Politicˇka ekonomija virtualne realnosti: Pan-kapitalizam


Arthur Kroker i Michael A. Weinstein

Preveo Mladen Kvaternik


U isto vrijeme, s proliferacijom virtualnosti i pretvaranjem tijela (mesa) u temeljni resurs za medijski prostor/bijeg – usmjerenu silu medija, materijalni uvjeti virtualnosti implodiraju. Koliko dugo mogu trajati takvi uvjeti prije raspada? Imginacija postaje ogromnom, kako okolisˇ i infrastruktura degradira: osveta materije. Ekonomija degradira, politika degradira, drusˇtvene zajednice degradiraju . . . medijski prostor/bijeg (kultura) postaje grandioznim.

Ovo je materijalni uvjet: prezaduzˇenost (“ciklus likvidiranja dugova” zajednicˇka karakteristika depresija), rezultirajuc´i trgovinski ratovi i nesˇto novo: pan-kapitalizam bez alternative, ali sa svojim smrtonosnim dvojnikom, fasˇizmom. Kapitalizam mora odbiti fasˇizam bez pomoc´i socijalizma, koji je mrtav ekonomski, politicˇki, drusˇtveno (proletarijat ?), ali i kao signifikator. To je politicˇko-ekonomski konflikt nasˇeg vremena, presjecˇen u svakoj tocˇci procesima virtualizacije. Virtualni fasˇizam? Pan-kapitalizam, mehanizam virtualizacije (kapitalizam parazitira volju (koju treba zamijeniti)), susrec´uc´i se sa svojim smrtonosnim dvojnikom.

Pan-kapitalizam udara u srzˇ klasicˇne depresije: ciklus likvidacije dugova. Zasˇto postoji “pre”-zaduzˇenost, nije pitanje za politicˇku ekonomiju, vec´ za neku vrstu egzistencijalne psiho-ontologije, koja identificira generalno stanje nadanja (uzdanja u nesˇto visˇe – imaginarno?) i prisutne volje za virtualnost. Za jednu egzistencijalnu psiho-ontologiju inspiriranu Nietzsche-om, Heideger-om, Baudrillard-om, kontrakcija destabilizirajuc´ih dugova signalizira znacˇajan gubitak povjerenja u meso. Opljacˇkajmo buduc´e generacije. Mrzimo buduc´nost. Mrzimo svoje potomke. Neka nemaju buduc´nost. Dajmo im virtualnu buduc´nost.

Volja za virtualitetom dobiva ekonomski poticaj od depresijske ekonomije. Virtualna zadovoljstva su jeftinija. Filmovi idu dobro za vrijeme depresija. Postoji televizor u svakoj bolnicˇkoj sobi. Mozˇemo li sumnjati, kako nec´e proc´i dugo vremena, da c´e svaka bolesnicˇka soba biti opremljena s kacigom virtualne realnosti? Cyber-punk "fantazija": Prijavite se u bolnicu. Cˇim do?ete do kreveta, stavlja Vam se kaciga, koja se ne skida do otpusˇtanja ili za vrijeme anestezije.

Virtualna zadovoljstva su jeftinija. Evo kako egzistenicija, kojju mrzimo, djeluje: Nihilisticˇka volja projicirana protiv buduc´ih generacija motivira zaduzˇenost. Pod znakom posesivnog individualizma, posesivne individue odra?uju ekonomsku destrukciju buduc´nosti u ime cˇiste dobiti, sigurnosti i samo-ispunjenja. “Koga briga?” Bit c´u mrtav prije nego drek udari u ventilator. “Zabavljate li se vec´ sada? Tipke za smijeh. Znakovi smijeha na kanisterima pesticida u kemijskim poljima velikog srednjeg zapada”.

Ne krivite narcisoizam za situaciju. To je ono sˇto liberalni komunitarci kao Alasdair MacIntyre i Christopher Lasch rade. Narcisoizam je formirana reakcija protiv nihilisticˇke volje za razaranjem buduc´nosti (mesa). Komunitarci ocˇekuju sinergisticˇki efekt od upravljanog zajednicˇkog recikliranja tijela. No kakav je sinergisticˇki efekt recikliranih tijela u jednoj od onih bolnica s kacigama za virtualnu realnost?

Hiper-zaduzˇenost indicira masovni slucˇaj stecˇene zlobne naivnosti (Josiah Royce). Liberalni zagovornici c´e pokazati gornje, govorec´i kako su oni djelovali na uzrok; tj. upravo zbog toga jer je ucˇinak hiper-zaduzˇenosti zaga?enje buduc´nosti, ne znacˇi da c´e volja za unisˇtenjem buduc´nosti uvjetovati hiper-zaduzˇenost. Dok je ovaj argument logicˇki besprijekoran, on implicira pretpostavku prihvac´anja ideologije kao objasˇnjenja ponasˇanja. “Kultura narcisoizma” moli da ju se objasni necˇim drugim, a svojom vlastitom pojavnosˇc´u, trenutnom odorom starog vraga, sebicˇnosti, glavnog naziva kapitalisticˇke psihologije. Zasˇto, pa to je jednostavno. Tko ne bi zˇelio BMW i kutiju Godiva cˇokolade? Neo-zagovornici misle kako je to upravo u kljudskoj prirodi da zˇele te stvari i da nas mogu ispraviti pomoc´u (radosti) “usluga”. Kazˇemo kako samo nihilisticˇka volja mozˇe biti tako zlobno naivna.

Nihilisticˇka volja pljacˇka ekonomsku buduc´nost. Kako buduc´nost postaje sadasˇnjost, virtualnost postaje preferirano sredstvo za upravljanje i kanaliziranje potrazˇnje, koja s druge strane drazˇi osˇtru stranu nihilizma – voljom za virtualnosˇc´u. U bi-modernim uvjetima nihilisticˇke mrzˇnje i nihilisticˇkog nadanja koji alterniraju u dijalektici grcˇa i razbijanja, svaki nagovjesˇc´ivajuc´i mrzˇnju egzistencije.

Gornja diskusija zaduzˇenosti ne ponisˇtava tezu kako je dug virtualan, cˇudo manipulirano od drzˇavnog aparata za discipliniranje i nijekanje populacije. Funkcije duga simultano na razini realisticˇke i virtuane politicˇke ekonomije, zavisno o lancima signifikacije u kojima se iscrtavaju.

Evo kako virtualni kapitalizam radi: NKK, japanska kompanija za proizvodnju cˇelika s gubitasˇkim brodogradilisˇtem, pretvara brodogradilisˇte u mjesto proizvodnje simuliranih plazˇa pod kupolama, kompletno sa strojevima za pravljanje valova i natjecanjima u surf-anju. Smisao prodaje nije nisˇta neugodno, nekomforno ili nerpijatno, sˇto bi se doga?alo na tim plazˇama: posljednjem ljudkom raju. Virtualizacija u nazivu razmjenske vrijednosti je formula za tranziciju iz industrijskog kapitalizma u virtualni kapitalizam.

Sˇto je kapitalizam? Ovdje je to jednostavno vrednovanje rada prema svojoj razmjenskoj vrijednosti i valoriziranje potrosˇnje prema kupovnoj moc´i, dakle Marx-om insprirani pogled na kapitalizam. Neobicˇnost kapitalizma za Marx-a, ranog i kasnog, je fetisˇizam robe – genijalni korak u virtualizaciju. Opredmec´eni rad postaje obracˇunski faktor proizvodnje, a opredmec´eni potrosˇacˇ postaje brojka prodaje. Odbacite nostalgicˇne pojmove otu?enja i ostaje Vam rad kao proizvodnost s potrosˇacˇem kao kupcem. Sve u ime izvlacˇenja visˇe iz prodaje, nego ulaganja u nju. Virtualnost stizˇe kroz napore poduzec´a koja stvaraju profit u trazˇenju novih trzˇisˇta, kada su pod stresom. Virtualnost prodaje.

Bit kapitalizma je biti bilo sˇto, sˇto ucˇinkovita potrazˇnja trazˇi. U novcˇanoj ekonomiji (kapitalisticˇka ekonomija orijentirana na razmjensku vrijednost) kupovna moc´ odre?uje proizvodnju. Proizvo?acˇi pokusˇavaju inducirati i iskoristiti potrazˇnju kroz virtualizaciju reklamiranja i promocije, ali previsˇe je tvrditi da ju oni kreiraju. Umjesto stajalisˇta Frankfurtske sˇkole da su mase pokvarene represivnom desublimacijom, sugeriramo stajalisˇte da virtualnost prodaje nihilisticˇku volju – posljednjem cˇovjeku, koji ide na virtualnu plazˇu.

Kada sve uzmete u obzir, visˇi trosˇkovi pristupa virtualnim plazˇama su upravo kreirani zbog s druge strane reduciranih trosˇkova prijevoza i usˇteda u vremenu prijevoza. No je li to razlog zasˇto ljudi idu na virtualne plazˇe?

Virtualni kapitalizam je svjetski sustav stvaranja profita, koji se snazˇno bori za sluzˇenje nihilisticˇkoj volji, cˇija je ekspresija – razmjenska vrijednost, vec´ mrtva i beskonacˇno mobilna. Kupovna moc´ vlada u kapitalizmu. Kapitalizam je nacˇin, kojim kupovna moc´ dolazi do prominentnosti u konstituciji ljudskih proizvodnih i potrosˇnih relacija prema svijetu. Kupovna moc´ zahtijeva virtualnost, a kapitalizam je vec´ virtualan.

Pan-kapitalizam je veliki prkos, da posljednji cˇovjek mozˇe biti zadovoljen, da tijela mogu biti dovoljno utazˇena, kako bi tranzitirala od mesa prema svojoj zamjeni: da mu sklonisˇte mozˇe biti udobno i sigurno. U me?uvremenu visˇak se mesa akumulira.

Kupovna se moc´ u depresiji smanjuje. Nema dovoljno za obilazˇenje i nema “debele macˇke” za iskupljenje. Tehnotopija se pocˇinje razbijati. Virtualizacija se primjenjuje od struktura u dominaciji, no meso se samo mora konfrontirati sa svojom ranjivosti nadanja. Depresija znacˇi moguc´nost da se postane ekonomski izgubljen. Meso se buni, ali meso je polozˇaju nemoc´i. Rezultat je drzˇava strogoc´e.

Drzˇava u sadasˇnjim uvjetima pan-kapitalizma, funkcionira za administriranje strogoc´e prema populaciji, koja je kondicionirana u ekonomiji visokih tehnologija prema zˇelji za virtualnim rajem. Frustrirana zˇelja u (sretnoj) virtualnosti pretvara se u teror ekonomskog odricanja: noc´na mora “beskuc´nosti”. Kako je primijetila Deena Weinstein, beskuc´nici nisu ozˇicˇeni (umrezˇeni). A onda pomislite na legiju onih, koji su prisilno ubacˇeni u proizvodni stroj, pa onda prisilno vrac´eni u svoje rupe, gdje su umrezˇeni i gdje se ponovno pune za slijedec´i dan proizvodnje virtualnosti. Strogoc´a je javna politika upravljane depresije. Ljudi ju ne vole. Mozˇda je ne zˇele preuzeti od (post)-liberalne drzˇave. Fasˇizam – koji dobiva nasˇe izrazˇavanje na racˇun drugih – je zˇiva opcija. Strogoc´a sama u sebi je forma zanemarivanja povreda.

Strogoc´a je zˇrtveni kapitalizam. Drzˇava u ime zasˇtite mesa u formi krda kao zamjena za “naciju”, provodi planirano zˇrtvovanje s ciljem istiskivanja duga. “Onaj koji dobiva” se zamijenjuje s “onim koji pati”. Jedino istiskivanje ostaje vjecˇno. Upravljana depresija bi se mogla pretvoriti u nedovrsˇivu, trajnu depresiju. “Ne krec´ite se prebrzo; povuc´i c´ete ekonomiju u recesiju”. Zˇasˇto ne stvariti reflacijska ekonomiju? Tko se boji fasˇizma? Privikavanje na manje je ekonomska sudbina nestajuc´eg zˇivota.

Nestajuc´i zˇivot josˇ uvijek ima dovoljno volje za pobunu protiv ekonomske nesigurnosti, ali nedovoljno da sebe afirmira kao meso. Odaberite svoj nihilizam: virtualizaciju ili (samo)-zadavanje boli. Oni tako?er dobro idu zajedno. U Freud-ovskom smislu, zˇelja za smrc´u uzima zaobilaznu rutu prema svojoj destinaciji u ovom slucˇaju – polu i polovnjaci, posljednji ljudi kazˇnjavaju (sebe) u ime sigurnosti, ali ne tako jako da bi izasˇli iz nastavljanja kazˇnjavanja. Drzˇava strogoc´e je kompromisna formacija stvorena za one, koji istovremeno zˇele zˇivjeti i zˇele umrijeti, virtualizirati, sˇto je konacˇno postalo jasno dominantno prema svojoj suprotnosti. No nije li drzˇava strogoc´e prepoznavanje vazˇnosti buduc´ih generacija, koje ne bi trebale vjecˇno otplac´ivati dugove? I zbog njenog ubijanja i virtualizacije. Drzˇava strogoc´e je formacija nabijenih kompromisa.


Virtualna ekonomija

Virtualna ekonomija je zavodljiva, jer “uzgaja” ozˇicˇenu kulturu, kao divlji mutirajuc´i kancerozni tumor: Mjesto razbijanja koje se pomic´e od svijeta visoko diferencirane celularne (ekonomske) organizacije prema nediferenciranoj (tele)-organskoj masi. Nemajuc´i vlastite energije, tumor ekonomija se hrani parazitirajuc´i meso i krv organizma domac´ina. Uljez u tijelu unisˇtava meso, tumorozna masa virtualizirane ekonomije je perfektan parazit/grabezˇljivac: zavisan o svojoj stvarnoj egzistenciji na postojec´im rezervama mesa i krvi, ali uvijek voljan da sam postane suvereni princip zˇivota. Fascinirajuc´e, jer je uvije fatalan, virtualizirana ekonomija je izcˇezavajuc´a tocˇka nestanka, sada vec´ istisnutog reda kapitalizma u volju za tehnologiju.

A zasˇto ne? Virtualizirana ekonomija je ekonomija nestajanja: nestajanja glavnih faktora kapitalisticˇke proizvodnje (rada i proizvoda najvisˇe), i nestajanja kljucˇnih odnosa proizvodnje (klasnog sustava klasicˇnog kapitalizma). Ekonomija cˇak visˇe ne, vec´ nestajuc´a ekonomija u globalnom virtualnom prostoru telematicˇkih transakcija; ozˇicˇena ekonomija, koja brza rastvara proizvode u procese odnosa, rad u mrezˇama kiberneticˇkog znanja, a potrosˇacˇku “kupovnu snagu” u politicˇke prilike za politicˇkim intervencijama drzˇave strogoc´e pomoc´u potrosˇacˇkih poreza. U doba virtualnosti samo cirkulacije imaju vazˇnost. Nomadska ekonomija, koja je vec´ post-ekonomska; gdje je kapitalizam konzerviran kao inscenacija (pozadina), koja odvlacˇi pogled od likvidacije stvarnih materijalnih odnosa proizvodnje uz trijumf forme virtualizirane robe.

Nema visˇe ere fetisˇizma robe (kapitalizam modernog doba) ili cˇak promocionalne kulture (kapitalizam pod znakom postmodernog mozaicizma), vec´ sada forma rekombinirane robe. U virtualnom kapitalizmu, rekombinirana roba funkcionira kao cˇvrsto ozˇicˇeni digitalni programator: rezˇuc´i i dijelec´i visˇak tema ozˇicˇene ekonomije u elektronicˇke byte-ove, zvucˇne byte-ove, tjelesne byte-ove, mirisne byte-ove, byte-ove novca. Ovdje se, (organsko) tijelo grcˇi kako povrac´a zˇucˇ u pustinji slicˇnu praznini elektronicˇkog tijela, TV mutira u kompleksni kiberneticˇki sustav koji prespaja tjelesnu elektroniku u neuralne mrezˇe livkidnih kristala, stari svijet proizvodnje je prisiljen kretati se stroboskopskim svjetlom, kako se resekvencionira diljem vremenskih zona hardware-a, software-a i pic´a; a meso samo po sebi postaje dobrodosˇla rupa za penetraciju svih molekularnih ganglija digitalne ekonomije. Kao dijagram elektronicˇkih krugova za hiper-nabijeni Pentium mikro-chip, rekombinantna roba je uvijek bez pozicije, beskrajno cirkulirajuc´a u potpunoj relaciji: nevidljiva (post-ekonomska) arhitektura, koja je narinuta na resˇetku elektronskih tijela. Nikada sposobna za shvac´anje u svojim diskretnim elementima (ne postoje), forma rekombinirane robe je nasilno polje sila: ekranska ekonomija, cˇija je dinamicˇka logika digitalna realnost i cˇija je sudbina nestajanje stvarno materijalnih uvjeta u nestajuc´u tocˇku volje za virtualnost.

Rekombinantna roba nema (zemaljskog) doma, samo elektronicˇki sim/porium. Kao nomad bez korjena, ona nemirno luta tekuc´im kristalima ozˇicˇane kulture. Napusˇtajuc´i svoj interes u realcijama vlasnisˇtva, ona daje vazalnost jedino imperiju brzine novog poretka cˇistih procesa (ekonomije). Odricˇuc´i se umornih vrijednosti uporabe i razmjene, rekombinantna roba se konacˇno otkriva kao fatalni dubler vrijednosti zloporabe (oskvrnuc´a): oskvrnuc´a procesa organskog tijela i fatalna registracija nadolazec´e zloporabe stojec´ih-rezervi visˇka-mesa, visˇka rada, visˇka populacije, te visˇka drzˇava odnosno drzˇava visˇka. Rekombinantna roba mora napustiti uporabnu vrijednost, jer je ostatak pozicije na koju se referencijalno oznacˇavala mrtav, ona se mora ponovno odrec´i (otu?enog) zadovoljstva vrijednosti razmjene, jer rekombinantna kultura zauzima zrcalni svijet rekurzivnog prostora. Odbijajuc´i i otu?enje od tijela koje radi u razmjeni kapitalisticˇkog trzˇisˇta i konkretizaciju zamjenjivog tijela u promocionalnu fazu visoko postavljenog intenziteta trzˇisˇta, rekombinantna roba djeluje (svjetlovodnim vlaknima) zˇilama ekstaze nestajanja.

Politicˇki fasˇisticˇka, kulturalno cinicˇna, u odnosima sociopatska i psiholosˇki eksponent teorije objektnih relacija, rekombinantna roba je operacijski sustav u (algortmicˇkom) centru virtualne ekonomije. Sve ostalo je (kompjuterska) aplikacija: TV kanali kao apstraktni vektori podatkovnih ulaznih tocˇaka u elektronicˇko tijelo, dizajnerska moda kao digitalno kodirane aplikacije tehnolosˇkog dohvata pomocijske kulture, tipovi modela tijela (“zalutali izgled” tako pomodno obiljezˇavajuc´i 1990-te) kao bionicˇke konstrukcije ravno s polica ozˇicˇane kulture; i slucˇajni pomaci raspolozˇenja auditorija, kao psiholosˇka registracija kanaliziranih tijekova medijskog senzorija.

Kao operacijski sustav virtualne ekonomije, rekombinirajuc´a roba funkcionira kao medij virtualne razmjene. Mislite na Marx-ovu (virtualnu) teoriju fetisˇizma forme-robe u (re)kombinaciji s Talcott Parson-ovim perspektivama, ali josˇ teorijski nepriznatoj, analizi potpuno razmahanog kiberneticˇkog sustava (virtualna Amerika kao svjetski hologram) sastavljen od dinamicˇkih homeostatskih razmjena me?u “burzama simbolicˇkih medija (vrijednosti – op. prev.)”. Ovdje, nestaje organsko tijelo u svoje drugo elektronicˇko kako rekombinanatna roba djeluje s ciljem uspostavljanja virtualnog sustava moralne ekonomije kao nove svjetske kiberneticˇke resˇetke. Poticana dinamicˇkim jezikom volje za virtualnosˇc´u, kiberneticˇka resˇetka ima u podlozi svoju logiku prosˇirenja (svojih vlastitih) adaptivnih kapaciteta stalnim definiranjem i resekvencioniranjem virtualnih (vrijednosnih) modela: virtualni dug, virtualna populacija, virtualni rad, virtualni novac, virtualni resursi, virtualni ratovi. Iznova osvajanje nestajuc´e zone organskog kao ostatka ljudskog, odvija se kroz naprasit cirkulacijski sustav virtualne razmjene. Sigurno ne stacionaran, medij virtualne razmjene prolazi ubrzane faze radikalne ekspanzije i kontrakcije. Njegova ekspanzijska faza je volja za virtualnosˇc´u, a deflacijska faza je oznacˇena izravnom akcijom formi neo-fasˇizma. Niti cˇisto virtualan niti bitno fasˇisticˇki, cirkulirajuc´i medij virtualne razmjene je oboje i to simultano. Volja za virtualnosˇc´u je tipizirana pre-autoritarnosˇc´u kiberneticˇke logike (moralni princip vrijednost virtualne ekonomije) i delegizimizacijom ekonomskog “resourcing”-a (opremanja resursima). U svom ekstremu, to rezultira u virtualnoj krizi kredibiliteta: krizi povjerenja u dijelu virtualizirane populacije u svoju sposobnost tehnolosˇke klase “za isporucˇivanjem roba” (kriza dugovne likvidnosti kako se kupovna moc´ smanjuje i porez potrosˇnje interpelira potrosˇacˇko tijelo). Fasˇisticˇki zaokret virtualne razmjene je markiran ponovljivim modelima - intervencijama izravne - akcije u svjetsku situaciju (od sluzˇbeno autoriziranih ubojica Branch Davidians u Waco-u, Texas do bombardiranja iracˇkih “sˇpijunskih glavnih stanova” i suburbanih zona, dok Clintom prisustvuje nedjeljnoj misi u crkvi) kao odre?eni znaci nestajanja moc´i od imperija virtualne realnosti. Dovedeno do ekstrema, kontrakcija virtualne razmjene prema fasˇisticˇkim izravnim akcijama prijeti rastvaranjem rekurzivne logike kiberneticˇkog primitivizma prema svojim najfundamentalnijim elementima - koda. Tehnotopija se razbija: izgaranje je signalizirano brilijantnom svjetlosˇc´u konacˇnih buktinja padajuc´eg imperija.


Kraljezˇnica velikih brzina

Virtualna ekonomija je bio-ekonomija: zˇivuc´e vrste postaju zˇive u tocˇci kada je kapitalizam pojeden od tehnologije. Ako bio-inzˇinjerstvo mozˇe biti objektom takve fascinacije (nano-tehnologija, retinalno screen-iranje za uspravne scanner-e tijela, rekombinantna genetika) to je stoga jer je vec´ kulisa, prezentirajuc´i forme futuristicˇkih fikcija koje su nam se vec´ dogodile, dok smo brzo sekvencionirani u procesuiranom svijetu. Posljedicˇno, stalno objavljivanje novih telematicˇkih “otkric´a” – molekularnih kompjuterskih chip-ova, stanicˇno-velikih bio-strojeva za “nevidljivo putovanje” kroz krvotok, novi geneticˇki hibridi iz laboratorija svih rekombinirajuc´ih geneticˇara – ne mozˇe privuc´i ni sˇum nezadovoljstva niti zˇalobni krik ideolosˇkog neslaganja, jer te manifestacije “tehnolosˇkih iskoraka” u tjelesnu elektroniku nisu na putu prema hrabrom novom horizontu telematicˇke divljine, jasno prekidajuc´i onda vec´ nostalgicˇne znakove na (ozˇicˇane) prosˇlosti. U virtualnoj ekonomiji, uvijek smo zˇivjeli kroz prividnu sadasˇnjost nano-subjektivnosti nestajuc´eg tijela koje se brzo rastvara u relacijskim mrezˇama, retinalnom scan-iranju kao objektifikacije procesa scan-iranja sustava za kreiranje slika (imaging systems) elektronicˇkog tijela, koje vec´ dugo trazˇe vjerno dijeljenje; a molekularni kompjuteri kao kasno dolazec´i na post-humanu scenu gde je rekombinirano tijelo odavno bilo isˇcˇupano iz zemljinog tla i prisiljeno bez svoje volje na ponovni ulaz u more plutajuc´ih podataka. Nasˇe je ono znatizˇeljno doba nostalgije za buduc´nosˇc´u: onoj tocˇci gdje zaslonska ekonomija elektronicˇkog tijela registrira unaprijed sˇirecˇe sˇok valove volje za tehnologijom. Toliko naglasˇavana kultura novog wetware-a (nove mokrine) na sucˇelju tijela i stroja, onda, ali kao izmjesˇtanje objekta masivne (telematicˇke) rekonfiguracije, koja je uvijek post-historijska post-humnom tijelu. Kraljezˇnica velikih brzina i virtualna ekonomija su uvijek na over-drive-u kao spinalna eksploatirajuc´a resˇetka za matricu virtualiziranog mesa.

Brzina trenutacˇnosti je prevladavajuc´a logika virtualne ekonomije. Stalno se krecˇuc´i brzo naprijed, rekombinirana roba razbija nacionalne barijere, izvlacˇi visˇak energije lokalnih ekonomija i resekvencionire regionalne trgovinske zone (ECC, NAFTA) dok se one ne sinkroniziraju sa stratesˇkim ciljevima transancionalnog kapitalizma. Slijedec´i prostorni vektor, koji se priblizˇava brzini svjetlosti, ideolosˇka retorika rekombinirane robe je uvijek ista: virtualno pojacˇavaje (tehnolosˇka euforija) izmjesˇano sa zˇarom tehnolosˇkog determinizma (virtualne nuzˇnosti - nuzˇnoizma ).

U tragu violentnog prolaza rekombinantne robe, ostaje drusˇtveni krsˇ: post-(humana)-tijela za brzu elektronicˇku asimilaciju u neuralne mrezˇe virtualizirane razmjene; post-(radnih mjesta)-ekonomija za virtualnu tehnologiju koja radi nestajuc´u radnicˇku klasu u bunker drzˇavi; i post(dokolicˇna) kultura virtualnog vremena, gdje nisˇta nije aktivnije od elektronicˇkog tijela, koje je kao u Brown-ovom gibanju, odrzˇavano u konstantnom stanju turbulentnosti. Kraljezˇnica velikih brzina rekombinantne robe, stoga, kao da anticipira doba post-kapitalizma: perspektivno trompe l'oeil, kapitalizam mozˇe egzistirati samo kao tocˇka nestajanja, cˇija dinamicˇka energija maskira odlazec´u ekonomiju proizvoda te triumfalnu emergenciju procesne ekonomije.

Alt. ropstvo..Alt.seks..Alt..fetisˇi:o rastuc´em cyber-tijelu

Jednostavno ukljucˇite svoje Mac/DOS ekrane i ideologija virtualiziranog kapitalizma se briljantno pokazuje. Sve je tamo: redukcija tjelesnog mesa na digitalni servomehanizam, izmjesˇtanje centrirajuc´e-tocˇke (fokusa) organske perspektive u sadaovdje prostor virtulane optike Mrezˇe, raspad individualnog subjektiviteta kako se njezˇno mijesˇa s info-ekonomijom byte-ova podataka, filtrirajuc´i um organima bez tijela, a iluzija krivo smjesˇtene (virtualne) fakticˇnosti gdje je tijelo suspendirano u iluziji da digitalna relanost maksmizira zonu slobode, gdje je ono sˇto se stvarno doga?a jednostavno ono sˇto smo mi (konacˇno) rastuc´e cyber-tijelo. Oni svjetlucavi ekrani osobnih racˇunala “radnih stanica”, stoga su, kao fantasticˇna mjesta zahvac´enog mesa za virtualni kapitalizam: osobno racˇunalo kao umjetnost performancije za tjelesnu elektroniku, gusto enkriptirani ideogram kao virtualizirani zoom mesa sˇirom digitaliziranog prostora. Ukljucˇite napajanje i elektronicˇka resˇetka je trenutno aktivirana (RUA-CYBERSPACE); iskljucˇite napajanje i sila polja ciklotrona trenutno pada u inertne rusˇevine visokog napona. Razbijanje i inercija, (globalna) trenutacˇnost i (teritorijalizirana) lokalnost, hiper-prostor i povezano vrijeme: to je zrcaljeni svijet beskonacˇno rekurzivnog virtualnog mesa.

I stvarno, sˇto ako “Windows”-i ne bi bili kompjuterska aplikacija, vec´ forma uzvisˇene (telematicˇke) svijesti? U tom slucˇaju, mogli bi govoriti o sekvencioniranju tjelesne elektronike kao prospojne stanice: visˇe-platformsko mjesto za povlacˇenje i odasˇiljanje podataka. Cˇvrsto ozˇicˇani na brzu-kraljezˇnicu univerzalnog BBS-a i ovisni o dijeti opticˇkih vlakana, “prozorsko” tijelo bi postalo ono, sˇto je uvijek mislilo da koristi funkciju prijenosa datoteka. Tijela s ukljucˇenim, editorskim studijima visokih ucˇinaka za izrezivanje, ubacivanje i kopiranje mutirajuc´ih scena sustava slika. “Prozorska” memorija za spremanje scena-doga?aja post-historije u matricu s brzim pristupom mesnog registratora. Funkcije korisnosti za obnavljanje energije propadanja tijela s organima s novim androidnim izbornicima: Adobe Illustrator govor, Pagemaker pisanje, Micro-Mind Direktor za re-editiranje vizualne realnosti i Digitalna crna komora u realnom vremenu kao zamjena funkcije spavanja. Dvostruki klik . . . brisanje. . . Sada je sigurno iskljucˇiti stroj: retorika niza proklizavanja (slip-ova) androidnog procesora.

Zaboravite filozofiju: sve super nabijene debate izme?u nominalizma, senzacionalizma, analiticˇkog pozitivizma i kriticˇke teorije su naprasno izmjesˇtene pojavom MS-DOS-a kao vladajuc´e epistemologije virtualne realnosti. Virtualni pozitivizam za eru prozorske kulture (kulture prozora-Windows-a): rekurzivan prostor ambivalentnih znakova, koji otklizavaju u beskraj zrcaljenih, fraktalnih elemenata. I ne samo kultura vrata, vec´ ekonomija prozorskih procesa kao i terminus ad quem virtualiziranog kapitala: koji ne zauzima fiksno geografsko podrucˇje, vec´ kolonizira imaginarni krajolik digitalnih snova. Ekranijalna ekonomija stavljena u komandnu-funkciju elite sysop-ova (sistemskih operacija-operatera) jezika manipuliranja internim disk pogonima, ali ne sadrzˇavajuc´i nisˇta manje neodre?eni niz izbornika datoteka: perfektni cˇin homeostatske razmjene izme?u funkcijskog koda i nastajuc´ih principa vrijednosti. I sigurno ne zatvoreni kibernetski svemir ulazno-izlaznih funkcija kao sˇto je to predvi?eno u pozitivisticˇkoj sociologiji, vec´ implodirajuc´i svemir nasilnog ruba nemoguc´e refrakcije izme?u suprotnih tendencija raspada i sistematicˇnosti.

Raspad je otvorena tajna virtualizirane ekonomije, u cˇije ime kapitalizam mutira u volju za tehnologijom i kasnije u volju za virtualnosˇc´u. Kapitalizam u svojoj prozorskoj fazi zahtijeva iskustvo raspada: scene primitivne energije gdje je kraljezˇnica opticˇkih vlakana sustava kao cjelina ojacˇana nenadanim obratom nestajuc´eg centra sloma. Kapitalizam sloma (raspada) je zˇeljeni objekt lova na imaginaciju virtualiziranog mesa: u tom nemoguc´em obratu izme?u primitivnih-dirigiranih akcija i prozorske razmjene podataka, izme?u zloporabe vrijednosti i virtualizirane razmjene, treba nac´i momentum virtualne ekonomije kao nestajanja. Kada mozˇemo govoriti o novcu kao nenadano stavljenom na hiper-pogon i skliznutom u virtualnu, 24-satnu razmjenu podataka, od svijesti niza slip-ova, od osjec´aja kao software prema hardware-u elektronicˇkog mozga i od svitka politike, onda mozˇemo tako?er konacˇno upoznati virtualnu ekonomiju kao fatalni, delirijski doga?aj-sloma (raspada). Organsko se tijelo raspada u zrcaljene fraktale, vizija eksplodira u delirij virtualne optike, govor se rastvara u ekstazu retorijskog stroja, a seks organi sretno glasuju za alt.ropsku datoteku seksa buduc´nosti.

U svijetu prozora, prolazimo kroz vrijeme klizec´i u svoje elektronicˇko tijelo, ponisˇtavajuc´i za neko vrijeme tijelo s (teminalskim) organima, postajuc´i alt. subjektivitet u ether-net-u organa bez tijela. Zamaranje planetarnim vremenom slabi i skocˇimo u hiper-ulogu “skrivacˇa”, koji lutaju kroz virtualne sobe grada na digitalnom brezˇuljku. Voajeri vlastitog nestajanja u rekombiniranu poziciju subjekta: prefektno relacioniranu, a bez pozicije, koja sve visˇe fascinira zbog tog razloga. Svi probadajuc´i prsti, kako postajemo kompjuterska tipkovnica, sav goruc´i seks kako stojimo oko tamnih rubova tamnice virtualne prisile, svi nagomilani osjec´aji kako klizimo od cˇvora do cˇvora elektronicˇke mrezˇe, svu virtualnu inteligenciju kako se stvarno rastvaramo u misˇa, kursorirajuc´i preko hiper prostora. Nasˇa tehnolosˇka buduc´nost nikada nije bila transparentnija: alt. prisila, alt.seks, alt.fetisˇi, alt. urota, alt.TV Simpsoni, alt. nano-tehnologija, alt.poltika, alt.Star Trek, alt.Bosna, alt. sˇale, alt. prazne plazˇe. . . .


Virtualna klasa

Univerzalni interesi rekombinantne robe se pronose partikularnim interesima tehnolosˇke klase.0 Sama po sebi virtualna klasa, jer je njen historijski interes povezan s hiper-prostorom a njene ekonomske relacije su (globalno) koekstenzivne sa svjetskom mrezˇom tehnokratske elite umjesto povezanosti s lokalnim prostorom, tehnolosˇka klasa stapa se s kraljezˇnicom velikih-brzina Mrezˇe. Svoju izrazˇajnost kao emergentna klasa post-historije je koterminirana sa suverenosˇc´u rekombinantne robe.

Nemajuc´i drusˇtveno podrijetlo, tehnolosˇka klasa je bionicˇki proizvod neizmjernog i demonstrirajuc´eg uspjesˇnog eksperimenta u ekonomskoj eugenici oslobo?enoj spajanjem tehnologije i biologije u post-historijsku formu volje za virtualnosˇc´u. Klasa mutanata ro?ena u trenutku kada tehnoloogija stjecˇe organicitet i postaje bic´e zˇivuc´e vrste, tehnolosˇka klasa sama po sebi je proizvod kombinatorne logike. Ona stoji kao prvi, samo-svjesni klasni izrazˇaj univerzalne mrezˇe post-historijskih tijela. Alternativno terapeutska u svom kulturnom izgledu, jer vjeruje svesrdno u tehnologiju kao istovremena sa samim principom zˇivota i pakosna u svojoj obrani politicˇkog interesa volje za virtualnosˇc´u, ova klasa jednoliko, globalno i u istom historijskom trenutku bjezˇi zatvorenim granicama nacionalnih drzˇava, prelazec´i na stranu nove esˇatologije: sucˇeljavajuc´i kiberneticˇko i mesno kao (post)-ljudsko dobro. U svojoj zˇucˇnoj borbi za osloba?anje od spona lokalne politike kako bi diferencirala svoje univerzalne (virtulane) interese od partikularnih interesa nestajuc´e radnicˇke klase i inertne birokracije javnog sektora, tehnolosˇka klasa se mora mobilizirati u ime ontolosˇkih prava volje za virtualnosˇc´u. Dosljedno tomu, njen politicˇki cilj: virtualizacija ekonomskog prostora s odricanjem od proizvoda i suverenitet procesne ekonomije (ekonomije procesa). Njene teritorijalne ambicije: kolonizirati hiper-prostor kao voyager istrazˇujuc´i zvjezdane regije elektronicˇkih granica. To je stvarno egzistirajuc´a zajednica: ko-relacijska i ko-ekstenzivna mrezˇa kibernetiziranog znanja. I njena prevladavajuc´a ideologija: ambivalentna, ali ne manje entuzijasticˇna, dvostruka retoricˇnost tehnolosˇkog fetisˇizma i tehnolosˇkog determinizma.

Ne pasivna klasa, vec´ agresivna i predatorska, tehnolosˇka klasa ima imanentno globalnu strategiju za svoju kratkotrajnu konotaciju kao vodec´e klase post-kapitalizma. Virtualni manifest, sa svojim pridruzˇenom ratnom strategijom, nastavlja prema slijedec´em:

1. Takticˇno okruzˇivanje:

Na globalnoj bazi, djelovati na instaliranju supra-nacionalnih trgovinskih blokova (EEC, NAFTA, novo nastajuc´a Jugo-istocˇno azijska ekonomska ko-prosperitetna zona) kao politicˇkom strategijom za potkopavanje suverenosti drzˇava i osloba?anja brzine virtualne ekonomije od gravitacijskih pritisaka lokalnih regulatornih “prekidacˇa krugova” (tijela lokalnih drzˇava za interes partikularne klase u proizvodnoj ekonomiji, standardima okolisˇa, carinskim barijerama pa sve do nesputanih pokreta ekonomije procesa, naionalisticˇkih koalicija oko drusˇtvenih agenda u ime partija rada i njihovih politicˇkih predstavnika). Ovdje, korumpirana tehnokratska drzˇavna elita djeluje zajedno ruku pod ruku s virtualnom klasom kako bi osigurali, zakonima i trgovinskim sporazumima, nesmetano kretanje i statutarnu zasˇtitu “intelektualnih prava” (realcijske mrezˇe kiberneticˇkog znanja) kroz propisane zidove lokalnog politicˇkog prostora. 1

2. Nestajuc´a drzˇava:

Pod krinkom GATT pregovora sa svojim ideolosˇkim oporavkom od istrosˇene dogme “slobodne trgovine” (same po sebi pozadina za nestajanje merkantilnog kapitalizma), vodi se bitka za razbijanje internog integriteta intervencionisticˇkih drzˇava, kako bi se oslobodio rad kao potpuno mobilan, zamjenjiv a time i kao virtualizirana roba. < SUP>2

Ovdje je liberalno-demokratski kompromis “drzˇave blagostanja” njezˇno i odlucˇno gurnut u stranu u interesu virtualizacije ekonomskog prostora. Drzˇava, koja ne mozˇe planirati u interesima svoj vlastite ekonomije pa stoga ne mozˇe ni djelovati u ime svoje vlastite politicˇke ekonomije je tako?er nestajuc´a drzˇava: perfektna subordinacija, stoga, industrijske faaze kapitalizma pred transnacionalnim interesima ekonomije procesa, (lokalnog) vlasnisˇtva pred relacijskim znanjem, te povezane politicˇke suverenosti pred prvoro?enjem rekombinantne robe.

3. Definicija virtualne situacije:

Resekvencioniranje vladajuc´ih retorika partikularnih politicˇkih zajednica od globalne ideologije tehnolosˇkog liberalizma: da politicˇki konsenzus koji drzˇi dinamicˇku i nekocˇenu ekspanziju volje za virtualnosˇc´u kao supernadre?enu svrhu i opravdavajuc´i uvjet za aparat drzˇave, koji kreira politiku. Svjedoci evangelisticˇke privlacˇnosti “digitalnog super-autoputa velikih brzina” preko SAD-a i kao svrha tehnolosˇki obnovljene Amerike i njezinog eticˇkog raison d'etre (za tehnokratsku Ameriku “sposobnu konkurirati na nepristranom igralisˇtu s ostatkom svijeta”); izgradnja nove transportacijske infrastrukture visoke-tehnologije (famozni “kanal”, modeliranje “nove Europe” na super-brzoj mrezˇi vlakova francuskog TVA); konstrukcija Kanadskih nacionalnih zˇeljeznica duzˇ kanadske granice kao hvalisavi akt “izgradnje nacije” (daleko je prije Zapadna Europa bila kanadizirana tehnolosˇkim liberalizmom); te spusˇtanje (downloading) tokijskog, lebdec´eg aerodroma i ostalog, u virtualni cyber prostor, kompletan s neon libidom i pulsirajuc´im video ekranima na svakom (telematicˇkom) ulicˇnom kutu.

4. Ideolosˇka delegitimacija:

Konacˇno, kroz koncentrirane javne politike, koje govore jezikom tehnolosˇkog nuzˇnostijanizma (necessitarianism) se bori za delegitimiziranje sindikata i njihove politicˇke obrane radnicˇke klase. Pod jurisˇom tehnokratskih elita, koje zauzimaju visine desno orijentiranih vlada sˇirom OECD-a, sindikalni lideri i njihovi cˇlanovi radnicˇke klase se kontinuirano ismijavaju kao nostalgicˇni branitelji vec´ preraslog ekonomskog ure?enja. I ne samo sindikati, vec´ i nezaposleni. U kanadi, federalne i provincijalne vlade donose drusˇtveno sadisticˇke politike prema nezaposlenima i beskuc´nicima, jer s moralnog stajalisˇta tehnolosˇke klase, oni su potpuni visˇak tijela, slucˇajno izlijevanje iz virtualnog sustava koje mora rezultirati rastuc´im nejednakostima i kreiranju permanentne podklase. Sa svojom inherentno religioznom obvezom na virtualizaciju, tehnolosˇka klasa bi to smatrala iracionalnim a time i nemoralnim, da govore o socijalnim problemima, koji endemicˇki proizvodnji. Kao u Cronenberg-ovim Dead Ringers (Mrtvi odobravatelji), tijela tehnolosˇke klase mogu izgledati normalna izvana, ali iznutra je nesˇto vrasˇki krivo. Oni su mutanti: pola meso/pola ozˇicˇenje, fasˇisti u virtulanoj krinci, koji rade na livkidaciji odsutnosˇc´u rastresenosti (bezumlja), radnicˇke klase, beskuc´nika i bespomoc´nih. I, naravno, ako “benigna indiferentnost” ne uspijeva, onda postoji uvijek resurs za zastrasˇivajuc´e nasilje drzˇave sigurnosti. U SAD-u, zaposˇljavanje u sigurnosti sigurnosti, je industrija rasta.

Kako je David Cook ustvrdio u briljantnoj refleksiji na Thurow-a, Galbraith-a i Reich-a, kao emblemski znakovi padanja americˇkog uma.:

“Sa satisfakcijom zˇelje (zadovoljstvo) dolazi rast vojne indistrije i industrije privatne sigurnosti. Kontrolirajuc´e raspolozˇenje je ono nasilja i sile. . . .U Amerii visˇe nema, ako je i iakda bilo, “dobrih Amerikanaca” ili “Toquevillijanskih gra?ana” ili “sretnika” koji c´e pogledati u buduc´nost. Amerika je u proceu nestajanja, rasprsˇena sˇirom svijeta u kontinuiranoj spirali zˇrtvovanja. Amerika prolazi sada proces vlastitog reinzˇinjering-a preko tehnolosˇkih procesa koji kreiraju kulturu, rad, konkurenciju i sebstvo, koje nije visˇe “made in America” ili napravljeno bilo gdje drugdje osim u tehnolosˇkom prostoru i cˇija buduc´nost bi se mogla odigrati u podrucˇju u kojem Amerika josˇ uvijek drzˇi sˇpicu nasilja kako unutar tako i izvan nacije.”3


Rat virtulane klase

Tehnolosˇka (virtualna) klasa mora likvidirati radnicˇku klasu. To ona radi kroz izmisˇljeni savez s politicˇkim predstavnicima globalne tehnokratske klase. Radnicˇka klasa je utemeljena u lokaliziranom prostoru; tehnokratska klasa zˇeli sama po sebi odplutati u virtualne zone hiper-prostora. Radnicˇka klasa ima objektivni interes u odrzˇavanju stalne zaposlenosti u proizvodnom stroju kapitalizma; tehnolosˇka klasa ima subjektivni interes u transcendiranju retoricˇkog zaposˇljavanja u “kreativnu participaciju” u virtualnoj relanosti ka nastajuc´oj formi zˇivota (zˇivotnoj formi). Radnicˇka klasa zavisi u svojoj temeljnoj egzistenciji o svojoj zasˇtiti od turbulencija nomadskog vektora rekombinantne robe osiguravanjem svojih politicˇkih temelja u suverenosti nacilnalne drzˇave; tehnolosˇka klasa, politicˇki lojalna samo virtulanoj drzˇavi, uzdizˇe se na nasilnim prolazima rekombinantne robe. Radnicˇka klasa, utemeljena u socijalnoj ekonomiji, zahtijeva odrzˇavanje “mrezˇe socijalnog blagostanja”; tehnolosˇka klasa bjezˇi inertnom pritisku poreza na svoj raspolozˇivi prihod projiciranjem sebe u virtualnu matricu.

Duboko antagosnisticˇki i imanentno zabrinjavajuc´i interesi, radnicˇke i tehnolosˇke klase su emblematicˇki historijski znak pocˇetka i kraja dvadestog stoljec´a. Moderno stoljec´e je mozˇda pocˇelo s velikim historijskim borbama radnicˇke klase, katkada revolucionarnim (marksisticˇko-lenjinisticˇkim) i katkada reformisticˇkim (drzˇava blagostanja sa svojim trgovinskim i poslovnim unionizmom), koja c´e sigurno zavrsˇiti s politicˇkom pobjedom tehnolosˇke klase i s globalnim povlacˇenjem radnicˇke klase, kao povlac´ec´a plima iz postmodernog mora. Lenjin i kapitalizam u rusˇevinama kao zrcaljeni znakovi nestajuc´e radnicˇke klase i triumfalni uzlet tehnolosˇke klase kao post-historijskog otjelovljenja volje za virtualnosˇc´u. Posljedicˇno tomu, kolektivna zlobnost tehnolosˇke klase i posvudacˇnja difuzija virtualne realnosti kao neumojivog horizonta, koji nam zˇeli dobrodosˇlicu u 21. stoljec´e.

I kakav je odnos tehnolosˇke i kapitalisticˇke klase? One nisu iste, buduc´i da kapitalisticˇka klasa ima interes u staroj formi vrijednosti proizvodnje (visˇak vrijednosti), a tehnolosˇka klasa ima interes u novoj relaciji procesne ekonomije (virtualizirana razmjena). Kapitalisticˇka klasa tezˇi zajahati vrtlog virtualne ekonomije brzom promjenom procesa u proizvode (potrosˇacˇka elektronika); tehnolosˇka klasa parazitira na visˇku vrijednosti aktualizirajuc´i virtualizirano tijelo. Kapitalisticˇka klasa ocˇajnicˇki zˇeli pretvoriti nove digitalne tehnologije kao investicijske strategije za osvajanje medijskog bijega i s njim, sve dobro dosˇle otvore u elektronskom tijelu; tehnolosˇka klasa stavlja svoje istrazˇivanje pod nalog akumulacije kapitala, cˇekajuc´i neizbjezˇan nestanak kapitalizma u volju za virtualnosˇc´u. Odbijajuc´i na kraju prihvac´anje svoje historijske vlastite likvidacije na rukama (vec´ istrosˇene) lojalnosti proizvodnom stroju, kapitalisticˇka klasa prelazi na stranu procesnog svijeta virtualne ekonomije. To stavlja kapitalizam u sluzˇbu volje za virtualnosˇc´u. Za uzvrat, sˇto osigurava materijalne uvjete potrebne da bi strojevima omoguc´ile govor i (kiberneticˇki) seks, virtualni svijet se odziva nagra?ivanjem ove nove klase virtualnih kapitalista iznad njihovih najuzbu?ujuc´ih snova: razbojnicˇki baruni primitivnog kapitalizma se zamjenjuju na kraju stoljec´a s malo probusˇenim egom software-skih baruna. Kapital je virtualiziran. Vlasnisˇtvo ostaje na mjestu i radnici su osramoc´eni, no resursi su virtualizirani i redistribuirani od virtualne populacije na elitu. No naravno, kapital je uvijek bio virtualiziran, uvijek stvar transformacije materijalne realnosti u plutajuc´i svijet visˇka vrijednosti. Ovaj proces alkemijskog potpunog mijenjanja oblika prirode i prirode drusˇtva nalazi svoju najapstraktniju i esencijalnu ekspresiju u virtualnoj realnosti. Virtualna ekonomija je put konacˇnog dolaska kuc´i za tekuc´e, cirkulirajuc´e ritmove rekombinantne robe.

Posljedicˇno, nasˇa aktualna situacija je slijedec´a: stanje ostaje iza odijeljenih koji ne mogu ili nec´e, postic´i brzinu bijega u hiper-prostor – radnici, koji odra?uju nadnice, zaposleni s plac´ama, sˇiroki sektor stare srednje klase. Politicˇki je model ovdje jednostavan, “ako postoji sumnja, oporezivati,” jer Drzˇava brige puni svoje nestajuc´e energije slucˇajnom selekcijom me?u virtualiziranom populacijom objekata zloporabe vrijednosti. A teritorijalno zatvorena virtualna populacija odziva se na poseban nacˇin: iniciranjem forme popularnog anti-terorizma pretvaranjem svih politicˇkih vo?a u pokretne mete za zadovoljstvo zloporabe. Oskvrnuc´e i kontra-oskrvnuc´e, onda kao dvostruki kodovi teritorijalno prostorno vezane i podijeljene virtulane populacije.

Kako za tehnokrate? Oni su vec´ poodavno lansirani u hiper porstor, puni tuge, ali nisˇta manje ekstaticˇni, sanjaju telematicˇku historiju, koja nikada nec´e biti njihova, da bi ju kodirali. Evangelisticˇka klasa, sˇkolovana u kombinatorijskoj logici virtualne realnosti i motivirana misionarskom svijesˇc´u, tehnolosˇka klasa je vec´ prodiruc´a u spiralne dubine sub-ljudskog. Ona zˇeli sebi volju za virtualnosˇc´u. Za uzvrat tome cˇinu monumentalne oholosti, bit c´e izbacˇena kao visˇak bogova virtualnosti, kada c´e se njena servo funkcija digitalno reproducirati. U Dante-ovoj novoj verziji cirkulirajuc´ih prstena virtualne realnosti, ova klasa c´e operirati pod znakom pradavnog prokletstva: krivo je upravo zato sˇto je tako ispravno. Za nerazumijevanje virtualne oholosti, ona je osu?ena na vjecˇito repetiranje istog byte-a podataka.


Funkcije porobljavanja: Politicˇka ekonomija virtualnog kolonijalizma

Srzˇ virtualiziranog kapitalizma je u cinicˇkoj moc´i, ne profitabilnosti. Ovdje je virtualni red kapitalisticˇke razmjene globalna resˇetka konacˇne podjele svijeta na pomic´no ure?enje sadizma. Govorec´a istina virtualnog kapitalizma, kako c´e se moc´ nac´i kod onih izvlasˇtenih zemalja i suvisˇnih regija, koje su potpuni visˇak telematicˇkim zahtjevima volji za tehnologijom. Preostali prostori izvan operacijskog sustava rekombinantne robe, visˇak ekonomija rasprsˇenih sˇirom globusa su sacˇuvane kao mjesta zadovoljstva zloporabe vrijednosti, dvostruke scene onog sˇto se nama mozˇe dogoditi ako ne uspijemo u volji za virtualnosˇc´u i postanemo potencijalni izvor visˇka mesa. Ako elektronic´ko tijelo nije ni privilegirani gra?anin dijalektike tehnologije (spiralna mrezˇa programer/potrosˇacˇ sˇirom neuralne mrezˇe ekonomije hardware-a, software-a i nezabrane (wetware-a) niti pokazivacˇ u klonalnoj ekonomiji (“pet tigrova”) za brzu simulaciju telematicˇkog reda, onda ono mozˇe jedino biti u “funkciji-porobljavanja”: rusˇevno mjesto visˇka dijelova tijela za prenapregnuta organska tijela “funkcije gospodara” kako cˇekaju pretvaranje u virtualizirani zˇivcˇani sustav. Funkcija gospodara, funkcije robova i klonalne ekonomije, stoga, klasifikatorska resˇetka moc´i virtualiziranog kapitalizma.

Razmotrite, na primjer zemlje Afrike, Haiti-ja ili Bangladesh-a: robovske ekonomije koje se odrzˇavaju kao stojec´e rezerve za “funkcije-gospodara” vladajuc´eg sim/porijuma Japana, Zapadne Europe i Sjeverne Amerike. Ne stvarni dio globalnog sustava blagostanja administriranog od strane UN/SAD-a, vec´ u zemljama s visˇkom vrijednosti koje su mjesta novih eksperimenata visekcije tijela i vampirizma u svojoj kasnoj kapitalisticˇkoj fazi. Cijela podzemna globalna trgovina, onda, dijelova tijela (jetra, srca, krv) kirursˇki izrezani iz visˇka mesa virtualizirane populacije porobljenih nacija. A kako bi i bilo drugacˇije? Organska tijela znaju da c´e umrijeti prije nego se mogu preformirati u virtualizirano stanje i stoga ocˇajnicˇki scan-iraju porobljena tijela, posebno mlada, za eliksir zˇivota: bubrezi, gusˇteracˇa, ocˇi i srca. I zasˇto ne scene masovne nesˇkodljivosti kao prva klapa fimskog scenarija za buduc´nost tjelesne elektronike? To je masovna injekcija AIDS virusa u krvne tijekove Afrikanaca, prije nego bi se sluzˇbeno odobreni i hiper nabijeni AIDS virus mogao spustiti (download) u tijela homoseksualaca u New York-u i San Francisco-u pod krinkom “hepatitis vakcine”. A porobljene nacije, tako?er, kao mjesta marketinga za kronicˇne bolesti protjerane iz estetiziranih kultura Sjeverne Amerike: agresivna promocija cigareta gra?anima porobljenih nacija pod uvijek zavodljivim znakom “Marlboro ekonomije” pruzˇajuc´i simbolicˇko, ako vec´ ne stvarno, cˇlanstvo u gospodarskim androidnim kulturama. Ili, za tu svrhu, zasˇto ne kopirati odbacˇeni kulturni kicˇ Amerike (Disney-ev svijet) modernisticˇkim kulturama Zapada i Istocˇne Europe kao simbola svoga klonalnog statusa u vodec´im drusˇtvima virtualiziranog kapitalizma? Nema dakle visˇe podjele politicˇke ekonomije u prvi i trec´i svijet, vec´ jezovitija rastvorba virtualiziranog globusa u sadisticˇku tablicu zˇrtvenih vrijednosti: funkcije gospodara, klonova i funkcije robova. Kada nestaje kapitalizam u resˇetki moc´i, onda ekonomija ostaje samo iluzionisticˇki prostor, razotkrivajuc´i sadisticˇniju smicalicu kao vrijednost zloporabe.

Virtualni kolonijalizam je zadnja igra post-kapitalizma. I upravo kada smo mislili kako je doba europskog kolonijalizma zavrsˇilo, odjednom ga kopiramo u drugu eru virtualnog kolonijalizma: nepromjenjeno ponovljeno izdanje rekolonizacije planetarne stvarnosti koja reducira ljudsku i ne-ljudsku materiju u sˇirec´em bdijenju kozmicˇkog traga prasˇine u najdubljem prostoru objavljenog kometa virtualnog kapitalizma. Rekolonizacija svega: virtualizacija rada kako se radna mjesta u proizvodnom sektoru povlacˇe oko globusa, privucˇena samo virtualnim tragom snage porobljenog rada; virtualizacija kulture kao planetarne noosfere, od Kanade do Rumunjske i Kine, uhvac´ene u duboko-prostornu kliznu-mrezˇu CNN-a i MTV-a, odasˇiljuc´i pulsirajuc´i kod Amerike klonalnim kulturama svijeta; virtualizacija mode kada, na primjer, Benettom resekvencionira (rekombinantnu) boju i stil odijevanja u dizajnerski Internet, proizvodec´i visˇak virtualizirane razmjene (za sebe), transformirajuc´i “The United Colors of Benetton” u digitalno slijedilo, povezujuc´i djecˇji rad u porobljenim nacijama s visoko intenzivnim postavom trzˇisˇta u gospodarskom trokutu (Japan, Europa i Amerika). I virtualizirani transport, tako?er, kako transnacionalni proizvo?acˇi automobila uskacˇu u ekonomiju procesa: robotizirajuc´i proizvodnju, kopiranjem i smjesˇtanjem (cut & paste) dijelova proizvodnje u bazene jeftinog rada, istovremeno zadrzˇavajuc´i virtualiziranu populaciju u drzˇanju penija za (reklamom) stimulirane zˇelje. Da je mogao postojati fantasticˇn ekran javnosti oko 1992. kao pet stotina godina nakon osvajanja (uro?enicˇke) Amerike od Europljana, to je vjerojatno stoga jer 1993. je to Prva godina ponovnog osvajanja svijeta od virtualnog kapitalizma.


Zˇrtveno nasilje i tehnolosˇka klasa

Fasˇizam je politika tranzicije od mesa u virtualnost. To traje najmanje od kada je Sveti Augustin stvorio Sveto Trojstvo i mozˇda Sveti Pavao oprosˇtenje, prvi kreirajuc´i mrtvu moc´ nazvanu “duhom” a drugi otu?enje tijela od svog pravog sredstva spasenja: samo-kulitiviranja. Ipak su te dvije invencije dovele do najstrasˇnijih samo-inkvizicija i komadanja mesa u ime predavanja sebe svom spasitelju. Danasˇnji spasitelj je virtualnost, za sˇto su Sveto Trojstvo i oprost bili stvoreni, da bi se s njima pocˇelo.

Meso nije uspjelo (ne uspijeva). Znakovi ove cˇinjenice su operacije volje za virtualnosˇc´u (od jednostavnog kusˇanja simulacije indikativne za propadajuc´i zˇivot do zˇrtvenih avantura u virtualnosti zˇelje za smrc´u) i ponovne pojave fasˇizma (najvec´eg od svih nostalgicˇnih pokreta) – zˇivotno poticane mrzˇnjom (prema sebi) kako unisˇtili druge (a onda i sebe). Zˇivot, koji ima previsˇe volje za zˇivljenjem da bi se izravno sam ubio, ali ne dovoljno da bi sprijecˇio doga?anje samoubojstva zaobilaznim putom. Fasˇizam: revolt gubitnika. Meso gubi. Postoji slom. Meso krec´e protiv sebe. Odaberite: VR kacigu ili drzˇavu discipline. Postoje dvije opcije za neuspjelo meso, obje nihilisticˇke. U trenutnom historijskom trenutku obje se pojavljuju u ekstremnoj formi, oblikujuc´i strukturu bi-mdernog. Fasˇizam je (fatalni?) grcˇ u tranziciji iz mesa u virtualnost (tj. od mesa do sloma – kada se cijela medijska mrezˇa raspada). Izbor je rezˇi (komadaj) sada ili se lomi kasnije (kontinuirano). Medijska mrezˇa se raspada: sav hardware, software i vlazˇna roba se raspada, ali ne brinite, tijela su uvijek nestajala. Ili, alternativno, volja za zamjenom je uspjesˇna i androidi preuzimaju medijsku mrezˇu i odrzˇat c´e ju u radu na ovaj ili onaj nacˇin. Cyber tortura nekoga?

Virtualna tortura

Vecˇernje nacionalne vijesti prezentiraju cˇisti slucˇaj virtualne torture. Kada francuska policija uhiti nekog zato sˇto se nije vezao pojasom za sjedalo za vrijeme vozˇnje, siromasˇni optuzˇenik mozˇe birati plac´anje kazne od 50$ ili se provozati strojem za torturu, koji simulira kako se osjec´ate kada vas pregazi auto. Izgleda kao vozˇnja u parku zabave, no namjena je izravno zaplasˇivanje. Za vasˇe vlastito dobro. Je li onda cˇudo da je Francuska dala Foucault-a? Virtualno discipliniranje.

Rekombinantni fasˇizam i ponavljanje virtualne klase

Rekombinantni fasˇizam je izvrnuti, krivi, brutalan nacˇin samo-unisˇtenja mesa, koje ne mozˇe tolerirati svoju vlastitu egzistenciju u svijetlu svog deficita (kredita), svog gubitka. Nema boljeg primjera u suvremenom svijetu – i stvarno, to je slucˇaj udzˇbenika povratka klasisˇnog fasˇizma – od veliko srpskog nacionalizma, pokrenutog iz gubitka srpske moc´i na teritoriju bivsˇe Jugoslavije. On postaje stvar zasˇtite srpske populacije transformirajuc´i ih u grabezˇljive parazite. Fasˇizam uvijek mora kazˇnjavati. Revansˇizam. Ubojstvo kao zadnja stanica prije samoubojstva. Jedna (bitna) operativna definicija fasˇizma. Ljudi s ozbiljnim pokusˇajem spasˇavanja, kojeg sami mrze, na racˇun drugih i primaju sekundarni sadisticˇki dobitak iz egzaktnih trosˇkova. To je fasˇisticˇka ekonomija (drusˇtvena ekonomija) moralna ekonomija): instaliranje vrijednosti zloporabe, kao principa djelovanja. Rekombinantni fasˇizam cˇini vrijednost zloporabe memorijskom jezgrom politicˇke ekonomije virtualne realnosti: fasˇizam konacˇno odbacuje svoju nostalgiju za izgubljeni znak, cˇinec´i volju za cˇisˇtoc´om praznom te posljedicˇno sve visˇe delirijskim, ponovno ozˇivljujuc´im efektom.

Rekombinirani fasˇizam je politika. Doba Lenjina i Reagan-a u rusˇevinama. Pan-kapitalizam nema svoje vlastite politike: virtualni kapitalizam zatire politiku i tekuc´i tijek svijetlec´ih brzih transakcija i supstitucija. Uvijek mutirajuc´i brojevi u bazama podataka – cˇista kamuflazˇa – su njeni elementi. Nema politike bez tijela. U rekombinantnom fasˇizmu, tijela se okrec´u jedna protiv drugih i sebe samih u zˇrtvenim orgijama visˇka mesa. Sve u ime pripadnosti s drugim tijelima za koju se pretpostavlja da se razlikuje na neki specijalni nacˇin kao sve-prihvac´ajuc´i drusˇtveni entitet, ono sˇto je Parsons nazvao “drusˇtvenom zajednicom”, “nacijom”. Individua (Reagan) i klasa (Lenjin) su mrtvi kao politicˇke formule. Nacija je josˇ vrlo “zˇiva” kao cˇisti efekt uskrsnuc´a zˇivljenog nad prazninom. Mi smo dijelovi Nietzsche-ovog stada u stanju panicˇne paranoje. Rekombinantni fasˇizam je ogranicˇenje kapitalizma mesom u ratu sa samim sobom. On mozˇe biti i agent (virtualnog) kapitalizma za dispoziciju tijela. Nacija je prigodna. Slabi zˇivot je uvijek u stilu stada. Rekombinantni fasˇizam: bogojavljanje ponovno simuliranih znakovitih vrijednosti – nacionalizam / rasizam / humanizam / super-humanizam. Oni su neke komponente sadasˇnjeg suspajanja koje cˇini (uvijek) virtualnu “drusˇtvenu zajednicu”. Rekombinantni fasˇizam je fetisˇizam drusˇtvene zajednice kao jedna agresivna reakcionarna formacija protiv zˇelje za smrc´u. Odavdje njena privlacˇnost prema cˇistoc´i – formi smrti u zˇivotu. I sve to u ime “zajednice”, jer je svako potvr?ivanje potreba drugih, samo-zavaravanje heroizmom, superiornosˇc´u i dobrotom. Sve u ime nekih tijela na racˇun drugih. Fasˇizam – stvaranje mesa suvisˇnim: hiper-kapitalizam. Zˇrtvovanje.

Virtualna politika

Pan-kapitalizam je u trajnom stanju raspada. Bez drusˇtvenih normi za ogranicˇavanje svog “instrumentalnog aktivizma” (Parsons-ov termin za “duh kapitalizma”), on se spiralno krec´e prema tekuc´em bjesnilu akumulacije razmjene simbolicˇkih medija (Lenjinovo “financiranje kapitalizma”) i od tamo prema cyber-prostoru (koga generira kapitalisticˇki proizvodni aparat), koji ga ponisˇtava. Kapitalistisˇko neprekidno zavo?enje kupovne moc´i istiskivane voljom za virtualnosˇc´u, koja ju susrec´e s druge strane rada.

Pan-kapitalizam je beskonacˇno izmjesˇtanje svega sˇto nije trenutno mobilno. Indeks trgovanja terminskih poslova koji se sˇalje iz Tokija u Cˇikago i u Dakar unutar sekunde je njegova platonska paradigma. Rad je antiteza kapitalisticˇkog ideala likvidnosti. Rad se ne mozˇe kretati tako brzo. Meso ostaje neprikladno ukorjenjeno u zemlju, premda “cˇovjek” tezˇi putovanju kroz galaksije. Pan-kapitalizam je beskrajno rekombinantan. Prepusˇten samom sebi, on radi na svojoj realizaciji kao mutirajuc´a relacijska baza podataka. Meso kao rad i kupac pati od uvredljivog zanemarivanja u transformaciji proizvoda u proces, rekombinantnu robu.

Rekombinantna roba nije cˇak ni znakovno vrijedna. Ona je paket ili “tijelo” informacije odasˇiljane kako bi se odredile operativnih kompjuterskih sustava povezanih drugima u mrezˇe tranutne razmjene i supstitucije: telematicˇki kapitalizam.

Rad umire a s njim i meso. Telematicˇki kapitalizam ubrzava automaciju proizvodnje, mijenja mjesta proizvodnje sa zapanjujuc´om brzinom i zadovoljava volju za virtualnosˇc´u, sˇto sve kreira silos visˇka mesa. Dodatno tomu on zadrzˇava karakteristike klasicˇnog kapitalizma ponavljajuc´ih financijskih kriza (pre-zaduzˇenosti – ciklusa livkidacije dugova), vodec´i do ponavljanih depresija: uvredljivo negirajuc´i rad. U isto vrijeme, kapitalizam nije josˇ potpuno telematicˇan i josˇ uvijek treba nesˇto rada i nesˇto mesnatih kupaca. U?ite u fasˇizam, koji posreduje izme?u umiruc´eg rada, samo konstituirajuc´eg od opozicije volji za zˇivotom i volji za virtualnosˇc´u, te apstraktne volje kapitalizma, koji sam po sebi posrednicˇka forma volje za virtualnosˇc´u.

Ne uklapaju se sve one zˇivotinje, koje pripadaju ljudskim biolosˇkim vrstama, u liberalnu ideju “Cˇovjeka”, uvijek idealnog u pakosnom smislu. Neke od tih zˇivotinja su potpuno iskljucˇene a vec´ina tih zˇivotinja je iskljucˇena vec´inu vremena. Mozˇe ic´i tako liberalno govorec´i (Kant) o “racionalnom bic´u”, koje on priznaje da ne postoji u formi mesa. Onda, da bi ucˇinio stvari josˇ gorim, on zlurado uzˇiva u svom misˇljenju tako da nikada ne mozˇete znati jeste li ili niste izveli moralnu akciju, sve dok ne osjetite patnju predaje zˇelji u namjeri izvrsˇenja cˇina. Liberalizam otkriva sebe sadisticˇkim i zˇrtvenim. Liberalizam je konstituiran uvredljivim negiranjem te stvari.

Je li fer ucˇiniti Kanta zagovornikom liberalizma? Najvec´e dobro za najvec´i broj. Legitimitet reguliranja akcija, koje se odnose na druge. Generalizirani drugi. Uzvisˇenost legalne drzˇave. Liberalizam je uvijek zˇrtven i komunitara. No liberalizam je mrtav. On je apsorbiran u retoricˇki stroj kao drugorazredna prividnost. Liberalizam ima svoj istinski suvremeni dom u samostanu “medicinske etike”, gdje liberali debatiraju svetu problematiku, kome trebaju biti dana jetra i srce za transplantaciju i kojim redoslijedom. Liberalizam pod znakom etera.

Mjesto kulture liberalizma je vec´ dugo bilo oduzeto operativnom ideologijom onog sˇto se zvalo “liberalna demokracija”: tehnolosˇki humanizam. Tehnolosˇki humanizam je pojam da “humanost” mozˇe preoblikovati svijet tehnologijom u vrt neshvatljivih zadovoljstava za postojec´e vrste. Marx i Dewey, zvijezde dvojcˇeki tehnolosˇkog humanizma, rekli su sve: jedinstvo teorije i prakse. Heidegger ga je vidio i obznanio: tehnolosˇki humanizam slomljen u logorima smrti.

Poslije sloma volja za virtualnosˇc´u je preuzela. Tehnologija postaje okolina, kojoj se organizmi prilago?avaju ili (i) umiru. Ona im ne pripada. Ona sluzˇi volji za virtualnosˇc´u. Fasˇizam postaje operativna politicˇka formula, posredujuc´i tendencije klasa, koje konstituiraju virualizirajuc´e drusˇtvo. Dominantni politicˇki sustav post-liberalizma je virtualizirajuc´i fasˇizam, tj. liberalni fasˇizam – rast fasˇizma kao tumora pod izmucˇenom kozˇom liberalne retorike. On se suocˇava s drugim sustavom, retro-fasˇizmom, antimaterijom virtualnosti: ubijte ih sve prije nego se virtualiziraju.

Pogledajte za trenutak tehnotopiju. Svaki c´e organizam imati svoj generator virtualne realnosti, koji c´e biti konstantno ukljucˇen. Svaki c´e organizam moc´i birati doga?aj i scenu (rod, cˇak i seks, mozˇe biti odabran kao hir) u kojoj zˇeli biti, bilo koji scenario u kojem zˇeli participirati. Ne brinite zbog solipsizma. Organizmi mogu dijeliti doga?aje i scene (virtualno, naravno): oni c´e interagirati me?usobno kroz cyber-prostor, svaki odgovarajuc´i drugom, koji bi bio virtualno prisutan u sceni drugog. Svaki bi boravio u privatnoj fantaziji po zˇelji. To je totalna sloboda kakvu si eurocentricˇki um mozˇe zamisliti za konacˇno meso. U tehnolotopiji, moguc´e konacˇno dobiva kompletnu supremaciju na stvarnim, kroz virtualno.

* * * * *

Definicijsko znacˇenje: Virtualna realnost, virtualnost

Generiranje prostora doga?aja unutar percepcijskog prostora organizma, koji zamjenjuje taj perceptualni prostor, dominirajuc´i percepcijom organizma s doga?ajnim scenama, koje se odvijaju unutar njega. Prethodno je virtualnost ona, koja je potpuno realizirana, aktualizirana. Virtualnost se mozˇe tako?er koristiti na drugi nacˇin, tako da ukljucˇuje parcijalnu ili neperfektnu perceptualnu supstituciju, kao ona s perspektivom vizualnog prostora pomoc´u takvih vizualnih medija kao sˇto su slike, fotografija, kino i TV, jer svi oni generiraju nadomjestne percepcijske prostore.

Volja za virtualnosˇc´u je volja za nadomjesˇtavanjem perceptualnog prostora organizma s virtualnim prostorom i time nadomjesˇtavanjem drusˇtvenog vremena s heterogenim virtualnim svjetovnjasˇtvima (privremenostima).

Tehnotopija je perfekcija liberalizma. Svaki za sebe ima svog Boga. . .Ili je to mozˇda dolazak Leibnitz-ove monade aktivirane u svom virtulanom oklopu bljeskanjem iz medijske-mrezˇe. Tehnotopija je smrt liberalizma. Ono je virtualni solipsizam. Ona se je uvijek slomila prije nego je ikada postala stvarnom. Ona je san vrsta u staracˇkom domu, koje beskrajno cˇekaju na zamjenu. Ali ona je san, koji odrzˇava materijalizaciju na najgrotesknije nacˇine.

Probajte Oceaniju. Ona je habitat promoviran od grupe u Las Vegas-u, koju bi se trebalo izgraditi na oceanu (izvan uraganske zone), gdje bi stanovnici bili izvan dohvata drzˇave i birokracije, te mogli zˇivjeti prema viziji Friedrich Hayek-a i drugih velikih individualisticˇko-kapitalisticˇkih liberatarijanaca. Korak na putu prema tehnotopiji.

Tehnotopija se lomi. HIV zatvor je sumoran primjer. Sˇto je s jedinicom za intenzivnu njegu? Meso ne zˇeli odrzˇati virtualnost. Ono josˇ uvijek mora interagirati sa svojom vlastitom vrstom kako bi dobilo temeljne nuzˇnosti kao sˇto je hrana. Ono se josˇ uvijek brine o “svijetu” i svom mjestu u njemu. A ipak zˇeli visˇe od svega biti virtualizirano. Iz te kontradikcije izme?u oslabljenog Eros-a i virtualiziranog Thanatos-a (starogrcˇko bozˇanstvo smrti – op. prevoditelja) raste liberalni fasˇizam.

Ucˇinite svijet sigurnim za virtualnost. To je princip virtualnog liberalizma. Naravno, ne sigurnim za kompletnu raskalasˇenost moguc´nosti koje tehnotopicˇari imaju na umu, vec´ za ono sˇto mediji konglomeriraju u program. Virtualna liberalna drzˇava postoji da bi drzˇala one s kupovnom moc´i umrezˇene u medijski prostor i one bez nje, pod kontrolom (disciplina ljudskih prava u Somaliji). Ona sˇtiti medijsku okolinu suburbanih domova od prijetnji iz svijeta podklasa. Ona akomodira retro-fasˇisticˇke pokrete (Krsˇc´anska prava u SAD-u) i sigurne fetisˇiste (eliminirajte nasilje na TV, testirajte svakog na drogu, itd.), ali posreduje gdje je god to moguc´e u korist prava na virtualnost, tj. virtualizaciju na terminima medijskog pogleda (bijega).

Virtualna liberalna drzˇava zadrzˇava retoriku individualnih prava liberalizma, ali nije desno utemeljeni sustav (ako je ikada neki i bio). Ona funkcionira kako bi branila fiktivnu drusˇtvenu zajednicu u namjeri da virtualizirala svoje cˇlanove. Kada bi bar postojao perfektan prosperitet. Onda virtulana liberalna drzˇava ne bi cˇak izgledala regresivno onima, koji zˇive u njoj. Ali kada ekonomska kontrakcija udara, sve visˇe i visˇe organizama je iskljucˇeno iz moguc´nosti da uzˇiva u rekombinaciji. Drzˇava pokazuje svoje temelje zˇrtvenom nasilju kada disciplinira i kazˇnjava.

Liberalizam mora posredovati virtualnu klasu, koja koristi drzˇavu kao cˇistu pogodnost, kao sˇto koristi korporacije, za pripremu nacˇina za zamjenu homo sapiens-a, sve u ime tehnotopije; kapitalisticˇka klasa, koja degenerira u kupce virtualnosti i visˇka mesa. U vremenima opc´eg prosperiteta tenzije unutar strukture klasa su razrijesˇavane u korist josˇ vec´e virtualizacije stanovnisˇtva. Kontradikcija se pojavljuje kada kapitalizam i virtualnost neuspijavaju i drzˇava mora narinuti grubost.

Virtualna klasa nec´e nikada riskirati svoju vlastitu kozˇu. To je razlog zasˇto mnogi njeni cˇlanvi podrzˇavaju Ross Perot. Tipicˇni virtualizator ne mozˇe egzistirati izvan neke organizacije – virtualnog okolisˇa. Virtualizator fetisˇizira svoje vlastito meso. On zˇeli ostati u staracˇkom domu zauvijek. Tko smisˇlja pakosno naivne i prazno-glave fantazije kao Oceanija i neku egzistenciju u kojoj pojedinac dobije na biranje svoje vlastite realnosti? Stvarno VR tipovi su moc´ni plesacˇi sve do prosˇirivanja uma, sve u ime apsolutnog individualizma. Tko uopc´e uspostavlja cyber-prostor? To je tehnicˇka komponenta virtualne klase. Druga komponenta su organizatori – poduzetnici, koji ostvaruju medijske mrezˇe i obavljaju njene transakcije: virtualni kreatori roba. Oni postoje izme?u i preuzimaju organizacije u kojima su se ugnjezdili tehnicˇki virtualizatori. Uzmite Perot-a. On parazitira vladu, prodaje joj software, kreira vojsku tehnicˇko-organizacijskih virtualizatora. Hranec´i se od organizacije kako bi sacˇuvali drago im meso, dok vasˇe meso nestaje. Virtualizatori su agenti rekombinacije, najvec´i rekombinatori svega: oni proizvode, prodaju i namec´u rekombinantnost.

Ali ima josˇ o Perot-u. Nakon parazitiranja vlade on se okrec´e protiv nje u ime ljudi. On tvrdi, kako ne izrazˇava svoje vlastite preferencije, vec´ zˇeli inkarnirati volju americˇkih ljudi. On ismijava legislaturu. Poduzima izravne akcije kroz medijske vidike. On retro-fasˇist i virtualizator – figura koja utjelovljuje sve kontradikcije u virtualnoj politicˇkoj ekonomiji.

Perot producira jednu od najvec´ih rekombinantnih roba svih servisa obrade podataka. On je translatirao svoje meso u medijske vidike (prostore): njegova slika-tijelo mozˇe taj prostor popuniti skoro po volji. Ne brine gdje stvara svoj novac. On je virtualni fasˇist. On tako?er vodi nacionalni pokret obnove u ime mitolosˇke drusˇtvene zajednice temeljene na kolektivnoj (dijeljenoj) zˇrtvi. Pokret spasˇavanja mesa na trosˇak drugih (premoc´ americˇke ekonomije). On je retro-fasˇist.

Kontradikcija u Perot-u je kontradikcija u virtualnoj politicˇkoj ekonomiji. Jedna ruka rastapa suvisˇno meso, a druga vodi meso u revolt prema visˇku mesa, ali uvijek cinicˇno, transakcijama u medijskom prostoru. . . dok i osim ako se ne pretvori u pokolj. Virtualizacija ili pokolj. To je trenutni horizont politicˇkih moguc´nosti.

Gdje se kapitalizam uklapa? Kapitalisticˇka i tehnokratska elita igraju na obje strane ulice. Sigurno bi preferirali beskrajnu brzinu virtualizacije umjesto logora smrti. No oni c´e prihvatiti logore smrti. Oni su instrumenti fluktuacije mesa kako se virtualizira i pobunjuje, skacˇe natrag i naprijed izme?u “liberalnog” i retro fasˇizma: politike bi-modernog. Bi-moderno otkriva svoju strukturu u vremenu ekonomskog nasilja kada rekombinacija postaje neugodnom. Liberalno-retro fasˇizam je iritirajuc´a rekombinacija.


------------

1. Dodatno studiranju politicˇke strategije Trilateralne komisije i desˇifriranja (popratni) tekstova Ugovora o “slobodnoj trgovini” izme?u Kanade i NAFTA-e, postoji tako?er izvrsna anonimno postavljena analiza Internacionalnog poslovnog okruglog stola, koja cirkulira na Canada-L BBS i Internet-u. I dok ovaj tekst ne izvlacˇi implikacije za tehnolosˇku klasu politiziranih “trgovinskih” ugovora ili situira analizu u svjetlu rekombinantne forme robe, kriticˇki se fokusira zamjenjivost internacionalnog trzˇisˇta rada i potkopavanje suverenosti lokalne drzˇave od ozˇivljavajuc´eg americˇkog imperija. Ovdje je politika “slobodne trgovine” izbacˇena na povrsˇinu ocˇito transparentne pozadine internacionalne ekonomije.

2. Ibid. Internacionalni poslovni okrugli stol: anonimno pusˇten u cirkulaciju na Canada-L BBS-u i Internetu.

3. David Cook, "Zbogom americˇkoj kulturi, radu i konkurentnosti”, Kanadski zˇurnal politicˇke i drusˇtvene teorije, Vol.16, br.1. p.5. U tom cˇlanku pregleda, Cook argumentira elokventno i uvjerljivo, da Lester Thurow (Head to Head), Robert B. Reich (The Work of Nations) i John Kenneth Galbraith (The Culture of Contentment) su vodec´i predstavnici rekombinacije americˇkog uma. I dok se Reich fokusira na prostorni oporavak nestale radnicˇke klase (po nalogu “tehnolosˇke klase”) a Thurow govori o inzˇinjeringu nove “Europske zvijeri”, Galbraith zatvara svoje ocˇi od bljesˇtec´eg sunca sloma Amerike.


------------

Arthur Kroker je autor knige “Opsjednute individue i grcˇ”, te ko-autor izme?u ostalih, “Postmoderne scene”. Predaje politicˇku teoriju na Concordia sveucˇilisˇtu u Montreal-u, Quebec, Kanadi.

Michael A. Weinstein je profesor politicˇke znanosti na Purdue sveucˇilisˇtu i autor je 19 knjiga ukljucˇujuc´i i najnoviju s Deen-om Weinstein, “Postmodernizirano vrenje” (Routledge, 93).

Mladen Kvaternik, je freelance management konzultant, iz Zagreba, Hrvatska

© CTheory. All Rights Reserved