Nasilje globalnog ^[1]

Jean Baudrillard

Preveo na engleski s francuskog François Debrix,

a s engleskog na hrvatski Mladen Kvaternik

Danas?nji terorizam nije proizvod tradicionalne historije anarhizma, nihilizma ili fanatizma. On je umjesto toga suvremeni partner globalizacije. Za identificiranje njegovih glavnih karakteristika, potrebno je provesti kratku genealogiju globalizacije, posebno svog odnosa prema singularnom i univerzalnom.

Analogija izme?u termina ?globalan? ^[2] i ?univerzalan? je zavaravajuc´a. Univerzalizacija ima veze s ljudskim pravima, nezavisnos?c´u, kulturom i demokracijom. Suprotno tomu, globalizacija je vezana za tehnologiju, trz?is?te, turizam i informacije. Globalizacija se pojavljuje kao ireverzibilna dok je univerzalizacija na svom odlasku. I konac?no, ona se izgleda povlac?i kao sustav vrijednosti, koji je bio razvijen i kontekstu Zapadnog modernizma i nije dobio nis?ta slic?no u drugim kulturama. Bilo koja kultura koja post a ne univerzalna, guni svoju singularnost i umire. To je ono s?to se desilo svim onim kulturama, koje smo unis?tili prisilnom asimilacijom. No to je isto tako tako?er istina za nas?u vlastitu kuluturu, uprkos tvrdnji o njenom univerzalnoj vrijednosti. Jedina je razlika s?to su druge kulture umrle zbog svoje singularnosti, s?to predivna smrt. Mi umiremo jer gubimo svoju vlastitu singularnost i iskorjenjujemo sve nas?e vrijednosti. A to je mnogo ruz?nija smrt.

Vjerujemo kako je idealna svrha bilo koje vrijednosti da postane univerzalnom. No nismo stvarno shvatili smrtnu opasnost, koju takav zahtjev prezentira. Daleko od toga da se radi o pomaku prema vis?em, on je ustvari silazni trend prema nuli u svim vrijednostima. U doba prosvjetiteljstva, univerzalizacija je promatrana kao neogranic?eni rast i razvoj prema naprijed. Danas, kao suprotnost, univerzalnost egzistira pogrijes?kom i izraz?ava se kao bijeg prema naprijed, kojem je cilj postizanje majmanje zajednic?ke vrijednosti. To je precizna sudbina ljudskih prava, demokracije i slobode danas. Njihova je ekspanzija u stvarnosti njihova njihova najslabija izraz?ajnost.

Univerzalizacije nestaje zbog globalizacije. Globalizacija razmjene postavlja kraj univerzalizaciji vrijednosti. To oznac?ava trijumf uniformne misli^[3] nad univerzalnom. Ono s?to se globalizira je provo i prije svega trz?is?te, obilje razmjena i svih vrsta proizvoda, beskonac?an tijek novca. Kuturalno, globalizacije daje nac?ine promiskuiteta znakova i vrijednosti, u stari formi pronografije. I stvarno, globalno s?irenje bilo c?ega i nic?ega kroz mrez?e je pornografsko. Nema vis?e potrebe za seksualnom bestidnos?c´u. Sve s?to imate je globalno interaktivno parenje. I kao rezultat svega toga, vis?e nema razlike izme?u globalnog i univerzalnog. Univerzalno je postalo globalizirano a ljudska prava cirkuliraju toc?no kao i drugi globalni proizvodi (nafta ili kapital na primjer)

Prolaz od univerzalnog prema globalnom dao je rast konstantne homogenizacije, ali tako?er i beskrajnu fragmentaciju. Dislociranje, ne lokalizacija, je zamijenila centralizaciju. Ekscentrizam, ne decentralizacija, je preuzeo mjesto gdje je nekoc´ stajala koncentracija. Slic?no, diskriminacija i iskljjuc?ivanje nisu samo sluc?ajne posljedice globalizacije, vec´ zapravo logic?ki ishod globalizacije. U stvari, prisutnost globalizacije c?ini nas zac?u?enim, nisu li univerzalnost i medernizam bec´ bili unis?teni svojom vlastitom kritic?nom masom. Tako?er nas c?udi, jesu li univerzalnost i modernizam ikada egzistirali izvan nekog sluz?benog diskursa ili nekog popularnog moralnog sentimenta. Za nas danas, ogledalo nas?e moderne univerzalizacije je razbijeno. No to moz?e stvarno biti i prilika. U fragmentima tog razbijenog zrcala, ponovno se pojavljuju svevrste singulariteta. One singularnosti, za koje smo mislili da su ugroz?ene, prez?ivljavaju a one za koje smo mislili da su izgubljene, ponovno oz?ivljavaju.

Kako univerzalne vrijednosti gube svoj autoritet i legitimnost, szvari postaju radikalnije. Kada su univerzalna vjerovanja uvedena kao jedino moguc´e kulturno posredujuc´e vrijednosti, bilo je zgodno lagano da se takvim vjerovanjima inkorporiraju singularnosti kao nac?ini diferencijacije u univerzalnoj kulturi, koja se proglas?avala s?ampionom razlic?itosti. No oni to ne mogu vis?e uc?initi jer je triumfirajuc´a brzina globalizacije izbrisala sve forme diferencijacije i sve univerzalne vrijednosti koje su koris?tene za zagovaranje razlike. I to c?inec´i, globalizacija je dobila uspon potpuno indiferentan kulturi. Od trenutka kada je univerzalno nestalo, omnipotentna globalna tehno-struktura je ostavljena samom da dominra. Ali ta tehno struktura se sada mora konfrontirati novim singularnostima, koje bez prisustva univerzalizacije za podrs?ku (bez koljevke), su sposobne za slobodno i razbjes?njelo s?irenje.

Historija je dala univerzalizaciji svoju s?ansu. Danas ipak, suoc?ena s globalnim ure?enjem bez bilo kakve alternative s jedne strane, te s druge nosec´om pobunom singularnosti, koncepti slobode, demokracije i ljudskih prava izgledaju grozno. Oni ostaju kao duhovi univerzalizacije pros?losti. Univerzalizacije koris?tene za promoviranje kulture karakterizirane konceptima transcendencije, subjektivnosti, konceptualizacije, realnosti i reprezentiranja. Suprotno tomu, danas?nja virtualna globalna kultura je zamijenila univerzalne koncepte s ekranima, mrez?ama, imanentnosti, brojeva i prostorno-vremenskog kontinuuma bez bilo kakve dubine.^[4] U inverzalnom, je jos? bilo prostora za prirodno referenciranje sa svijetom, tijelom ili pros?los?c´u. Postojala je vrsta dijalektic?ke tenzije ili kritic?kog kretanja, koje je pronas?lo svoju materijalnost u historijskom i revolucionarnom nasilju. Ali iskljuc?ivanje ove kritic?ke negativnosti otvorilo je vrata drugoj formi nasilja, nasilja globalnog. Ovo novo nasilje je karakterizirano supremacijom tehnic?ke efikasnosti i pozitivnosti, totalne organizacije, integralne cirkulacije i ekvivalencije svih razmjena. Dodatno tomu, nasilje globalnog postavlja kraj drus?tvenoj ulozi intelektualnog (ideji povezanoj s erom prosvjetiteljstva i univerzalizacije), ali i ulozi aktivista, c?ija je sudbina uobic?ajeno bila povezana s idejama kritic?ke opozicije i historijskog nasilja.

Je li globalizam fatalan? Nekoc´ su kulture drugac?ije od nas?ih bile sposobne pobjec?i fatalnosti indiferentne razmjene. Danas u sukobu, gdje je kritic?ka toc?ka izme?u univerzalnog i globalnog? Jesmo li dosegli toc?ku bez povratka? Koja vrtoglavica gura svijet u brisanje Ideja? I koja je ta druga vrtoglavica, koja u isto vrijeme, izgleda sili ljude na bezuvjetnu z?elju za realiziranjem Ideja?

Univerzalno je bila jedna od Ideja. No kada bi se realizirala u globalnom, nestala bi kao Ideja, poc?inila bi samoubojstvo i nestala bi kao kraj u samom sebi. Kako je c?ovjec?anstvo danas svoja vlastita imanentnost, nakon preuzimanja mjesta ispraz?njenog mrtvim Bogom, ljudsko je postalo jedini nac?in referenciranja i on je suveren. No to humanost nema vis?e svoj finalitet. Oslobo?eno od svojih bivs?ih neprijatelja, humanost sada mora kreirati neprijatelje iznutra, s?to u stvari proizvodi s?iroku raznolikost nehumanih metastaza.

To je precizno mjesto, odakle dolazi nasilje globalnog. Ono je proizvod sustava, koji pronalazi bilo koju formu negativnosti i singularnosti, ukljuc?ujuc´i naravno i smrt kao konac?nu formu singularnosti. To je nasilje drus?tva, gdje je konflikt zabranjen a smrt nije dozovljena. Nasilje je ono, u stvari, koje postavlja kraj samom nasilju i tez?i ustanovljavanju svijeta gdje bilo s?to povezano s prirodnim mora nestati (bilo da sa radi o tijelu, seksu, ra?anju ili smrti). Bolje naziv od globalnog nasilja, trebao bi biti globalna zaraza. Ova je forma nasilja stvarno virusna. S?iri se kao zarazna bolest, napreduje kao lanc?ana reakcija i malo po malo ona razara nas? imunolos?ki sustav i nas?e kapacitete za otpor.

No igra jos? nije zavrs?ila. Globalizacija js? nije potpuno pobijedila. Protiv takve rastvarajuc´e i homogenizirajuc´e moz?i, heterogene sile ? ne samo razlic?ite vec´ i jasno antagonistic?ke ? se podiz?u svugdje. Iza rastuc´e jakih reakcija na globalizaciju te drus?tvene i politic?ke forme otpora globalnom, nalazimo i ne samo jednostavne nostalgijske izraze negacije. Pronalazima umjesto toga razarajuc´i revizionizam vis-à-vis modernizma i progresa, odbijanje ne samo globalne tehno-strukture, vec´ i mentalnog sustava globalizacije, koji pretpostavlja princip ekvivalencije izme?u kultura. Ova vrsta reakcije moz?e zauzeti neke nasilne, abnormalne i iracionalne aspekte, ili se u najmanju ruku mogu percipirati kao nasilna, abnormalna i iracionalna iz perspektive nas?eg tradicionalnog nac´ina razmis?ljanja. Ova reakcija moz?e uzeti kolektivne etnic?ke, religiozne i lingvstic?ke forme. Ali moz?e uzeti c?ak i formu individualnih erupcija i neuroza. U bilo kojem sluc?aju, bila bi grijes?ka smatrati jednostavno takve reakcije kao populistic?ke, arhaic?ne ili c?ak teroristic?ke. Sve s?to ima kvalitet doga?aja ovih dana je angaz?irano rpotiv apstraktne univerzalnosti globalnog,^[5] i to tako?er uljuc?uje vlastitu poziciju Islama prema Zapadnim vrijednostima (to je zbog toga s?to je Islam najsnaz?noje osporavanje tih vrijednosti, pa ga se stoga smatra nerpijateljem broj jedan Zapada).

Tko moz?e pobijediti globalni sustav? Sigurno ne ant-globalizacijski pokret c?iji je jedini cilj usporavanje globalne deregulacije. Politic?ki utjecaj tog pokreta moz?e stvarno biti vaz?an. Ali njegov simbolic?an utjecaj je bezvrijedan. Opozicija ovom pokretu nije nis?ta vis?e od unutarnje stvari, koju dominantni sustav moz?e c?agano kontrolirati. Pozitivne alternative ne mogu pobijediti dominantan sustav, ali singularnosti, koje nisu ni pozitivne ni negativne, mogu. Singularnosti nisu alternative. One predstavljaju razlic?iti simbolic?ki poredak. One se ne oslanjaju na prosudbi vrijednosti ili politic?kim realnostima. Mogu biti najbolje ili najgore. One se ne mogu ?regularizirati? sredstvima kolektivne historijske akcije.^[6] One pobije?uju bilo koju jedinstvenu dominantnu misao. Pa ipak se ne predstavljaju kao jedinstvene kontra-misli. Jednostavno, one kreiraju svoje vlastite igre i namec´u svoja vlastita pravila. Nisu sve singularnosti nasilne. Neke ligvistic?ke, artistic?ke, korporacijske ili kulturne singularnosti su prilic?no suptilne. No druge, kao terorizam, mogu biti nasilne. Singularitet terorizma se osvec´uje onim kulturama, koje plac´aju cijenu implozije jedinstvene globalne moc´i sa svojom vlastitom ekstinkcijom.

Stvarno ovdje ne govorimo o ?sukobu civilizacija?, vec´ umjesto toga o skoro antropolos?koj konfrontaciji izme? nediferenciranih univerzalnih kultura i svega ostalog, s?to, u bilo kojoj domeni, zadrz?ava kvalitet nereducirljive promjenjivosti. Iz perspektive globalne moc´i (kao fundamentalisti u svojim vjerovanjima slic?no bilo kojoj religioznoj ortodoksnosti), milo koji nac?in razlikovanja ili singularnosti je hereza. Singularne sile imaju samo izbor pridruz?ivanja globalnom sustava (voljom ili silom) ili nestajanju. Misija Zapada (ili radije prethodnog Zapada, buduc´i da je izgubio svoje vlastite vrijednosti prije mnogo vremena) je koris?tenje svih raspoloz?ivih sredstava za podvrgavanje svake kulture brutalnom principu kulturne ekvivalencije. Jednoma kada kultura izgubi svoje vrijednosti, ona moz?e samo tez?iti osveti napadajuc´i one drugih kultura. Iza njihovih politic?kih ili ekonomskih ciljeva, ratovi kao onaj u Afganistanu^[7] imaju kao cilj normaliziranje barbarstva i uskla?ivanje svih teritorija. Cilj je rijes?iti se bilo koje reakcionarne zone, kolonizirati ju i udomac´iti (humanizirati) bilo koji divlji i neposlus?ni teritorij i geografski i mentalno. .

Utemeljivanje globalnog sustava je rezultat intenzivne ljubomora. To je ljubomora indeiferentnih i slabo-definiranih kultura protiv kultura s vis?om definicijom, razoc?aranih i deintenzificiranih sustava protiv okoline s visoko intenzivnim kulturama i de-sakraliziranih drus?tava protiv sakrificijalnih formi. Prema tom dominantnom sustavu, svaka reakcionarna forma je virtualni terorist. (Prema toj logici mogli bi c?ak rec´i da su prirodne katastrofe tako?er forme terorizma. Velike tehnolos?ke nesrec´e, kao Chernobyl, su i teroristic?ki akt i prirodna katastrofa. Izlaz?enje plina u Bhopal-u, Indiji, druga tehnolos?ka nesrec´a, bi tako?er mogla biti teroristic?ki c´in. Bilo koji pad zrakoplova bi se tako?er mogao svojatati od bilo koje teroristic?ke grupe. Dominantna karakteristika iracionalnih doga?aja je da se oni mogu imputirati bilo kome ili im se moz?e pridruz?iti bilo koji motiv. Do neke mjere, bilo s?to moz?emo rpomis?ljati moz?e biti kriminalno, c?ak i hladni front ili potres. To nije novo. 1923. u tokijskom potresu, bilo je ubijeno tisuc´e Korejanaca jer se mislilo da su odgovorni za nesrec´u. U jednom intenzivno integriranom sustavu kakav je nas?, sve moz?e imati slic?an efekt destabilizacije. Sve potic?e na pogrijes?ke sustava, koji tvrdi da je siguran. S nas?eg stajalis?ta, uhvac´eni kakvi jesmo unutar racionalnih i programirljivih kontrola tog sustava, mogli bi c?ak misliti da je najgora katastrofa u stvari pouzdanost samog sustava). Pogledajte Afganistan. C?injenicada, unutar ove zemlje same, sve prepoznate forme ?demokratskih? sloboda i izraz?vanja ? od glazbe i televizije do moguc´nosti gledanja z?enskog lica ? bile su zabranjene i moguc´nost da bi takva zemlja mogla krenuti potpuno suprotnim putom od onog s?to mi nazivamo civilizacijom (bez veze na prizivane religijske principe), nije bilo prihvatljivo ?slobodnom? svijetu. Univerzalna dimenzija modernizma se ne moz?e odbiti. Iz perspektive Zapada, iz njegovog modela konsenzusa i njegovog jedinstvenog nac?ina mis?ljenja, zloc?in je ne shvatiti modernizam kao oc?iti izvor Dobrog ili kao prirodni ideal c?ovjec?anstva. Tako?er je kriminal kada se univerzalnost nas?ih vrijednosti i nas?ih praksi uc?ini sumnjivim nekim individuama, koje kada otkriju svoje sumnje, trenutno se oznac?avaju fanaticima.

Samo analiza koja naglas?ava logiku simbolic?ke obligacije moz?e dati smisao ovoj konfrontaciji izme?u globalnog i singularnog. Da bi se razumjela mrz?nja ostatka svijeta protiv Zapada, perspektiva mora promijeniti smjer. Mrz?nja ne-Zapadnjaka nije temeljena na c?injenici da je Zapad nes?to od njih ukrao i nikada to nije vratio. Vec´ je utemeljena na c?injenici da su primali svas?ta, ali im nje bilo dozovljeno bilo s?to vratiti. Ova mrz?nja nije uvjetovana izvlas?c´ivanjem ili eksploatacijom, vec´ poniz?avanjem. A to upravo precizna vrsta mrz?nje, kja objas?njava teroristic?ke napade 11. rujna. Oni su bili akcije poniz?enja koje odgovora na drugo poniz?avanje.

Najgoe s?to se moz?e dogoditi globalnoj moc´i, nije napad na nju ili njeno razaranje, vec´ patnja poniz?enja. Globalna moc´ je bila poniz?ena 11. rujna jer su teroristi zadali udarac, kojeg globalni sustav nije mogao uzvratiti. Vojne odmazde su bile jedina sredstva fizic?kog odgovora. No 11.rujna, globalna moc´ je bila pobije?ena simbolic?ki. Rat je odgovor na agresiju, ali ne na simbolic?ki izazov. Simbolic?ki izazov se prihvac´a i otklanja kada je drugi za uzvrat poniz?en (no to ne moz?e djelovati kada se drugoga razara bombama ili zatvara izares?etaka u Guantanamo-u). Fundamentalno pravilo simbolic?ke obveze stipulira da baza za bilo koju formu dominacije, totalna odsutnost bilo kakvog kontra djelovanja, bilo kakvog uzvrata.^[8] Unilateralni dar je akt moc´i. I carstvo dobra, nasilje dobra, je upravo sposobnost davanja bez moguc´eg povrata. To je ono s?to znac?i pozicija Boga. Ili pozicija Vladara, koji dozvoljava robu da z?ivi u zamjenu za rad (no rad nije simbolic?ka kontra strana i robovski jedini odgovor jeeventualna ili pobuna ili smrt). Bog je navikao dozvoliti neki prostor z?rtvovanju. U tradicijskom poretku, uvijek je bilo moguc´e uzvratiti Bogu ili prirodi, ili bilo kojoj superiornijem entitetu pomoc´u z?rtvovanja. To je bilo ono, s?to je osiguravalo simbolic?ku ravnotez?u izme?u postojanja i stvari. Ali danas vis?e nemamo nikoga, koji bi uzvrac´ao, uzvrac´ao simbolic?ki dug. To je prokletstvo nas?e kulture. Nije c?injenica da je dar nemoguc´, vec´ kontra-dar. Sve forme z?rtvovanja su bile neutralizirane i otklonjene (s?to je ostalo umjesto toga, je parodija z?rtvovanja, koja je vidljiva u svim suvremenim instancijama viktimizacije).

Mi smo tako u nepopravljivoj situaciji prinude primanja, uvijek primanja, ne vis?e od Boga ili prirode, vec´ sredstvima tehnolos?kog mehanizma generalizirane razmjene i opc´e gratifikacije. Sve nam se virtualno daje i svi?alo nam se ili ne, dobili smo pravo na sve. Slic?ni smo robovima c?iji je z?ivot bio odvojen, ali nis?ta manje povezan s ne-ponovno plativim dugom. Ta situacija moz?e trajati neko vrijeme jer je c?ista baza razmjene u ekonomskom ure?enju. Ipak, uvijek dolazi vrijeme kada fundamentalno pravilo izbije ponovno na povrs?inu i negativni uzvrat neizbjez?no odgovara ozitivnom transferu, kada nasilna abreakcija na takav zatvorenic?ki z?ivot, takvu zas?tic´enu egzistenciju i takvog zasic?enja koji su na djelu. Ova revizija moz?e poprimiti oblik otvorenog c?ina nasilja (takvog kakav je terorizam), ali tako?er i impotentna predaja (to je vis?e karakteristika nas?e modernosti), samo-mrz?enih i griz?nje savjesti, drugim rijec?ima svih ovih negativnih strasti koje su degradirane forme nemoguc´eg kontra-dara.

S?to mrzimo u sebi ? obskurni objekt nes?ezlovolje ? je nas? vis?ak realnosti, moc´i i kompfora, unas?a univerzalna raspoloz?ivost, nas?a konac?na postignuc´a, ova vrsta sudbine, koju je imao spremnu Veliki inkvizitor Dostojevskog za pripitomljavanje masa. A to je upravo dio nas?e kulture koju teroristi smatraju odbojnom (s?to tako?er objas?njava podrs?ku, koju primaju i fascinaciju, koju su sposobni izvesti). Podrs?ka terorizmu nije samo temeljena na oc?aju poniz?enih i uvrije?enih. Ona se tako?er temelji na nevidljivom oc?aju onih, kojima je globalizacija priviledija, na nas?em vlastitom podvrgavanju omnipotentnoj tehnologiji, zdrobljenoj virtualnoj relanosti, imperiju mrez?a i programa koji su vjerojatno u procese ponovnog isrtavanja regresivnih kontura cijele ljudske vrste ? c?ovjec?nastva koje postalo ?globalno?. (osim toga, nije li supremacija ljudske vrste nad ostatkom z?ivota na Zemlji zrcaljena slika dominacije Zapada ned ostatkom svijeta?). Ovaj nevidljivi oc?aj, nas? venidljivi oc?aj, je beznadan buduc´i da je rezultat realizacije svih nas?ih z?elja.

Prema tomu, terorizam je izveden iz tog vis?ka realnosti a iz tih realnosti nemoguc´a promjena, ako je proizvod rasipnosti bez moguc´nosti povrata ili moguc´eg kontra dijela i ako izrasta is forsiranog razrjes?vanja konflikata, iluzije osloba?anja od njega kao da je bio nepristrano zlo, koje je dovrs?eno.^[9] Jer, u svojoj apsurdnosti i besmislu, terorizam je presudai kazna nas?eg drus?tva samom sebi.

Napomene
---------------

[1] inicijalno publicirano kao "La Violence du Mondial," u Paklu moc´i (Power Inferno), Jean Baudrillard, (Paris: Galilée, 2002), str. 63-83.

[2] "Mondial" je francuski termin za ?global? u originalnom teksut

[3] "Pensée unique" na francuskom

[4] "Espace-temps sans dimension" u francuskom

[5] "Contre cette universalité abstraite" u francuskom

[6] "On ne peut pas les fédérer dans une action historique d'ensemble" u francuskom

[7] Baudrillard se ovdje referencira na americ?ki rat u Afganistanu u jesen 2001. kao posljedica napada 11. rujna.

[8] "L'absence de contrepartie" u francuskom

[9] Naglas?eno u originalnom tekstu.

--------------------

Jean Baudrillard je internacionalno priznati teoretic?ar, c?ije pisanje trasira usponi pad simbolic?ke razmjene u suvremenom stoljec´u. Dodatno velikom broju visoko utjecajnih knjiga od ?Zavo?enja do simbolic?ke razmjene i smrti, Baudrillard-ove najnovije publkacije ukljuc?uju: ?The Vital Illusion? (vitalna iluzija), The Spirit of Terrorism and The Singular Objects of Architecture (Duh terorizma i arhitektura singularnih objekata). C?lan je urednis?tva CTheory.

François Debrix je asistent profesor Internacionalnih odnosa na Floridskom internacionalnom sveuc?ilis?tu u Miami-u, Florida. Ko-urednik je (s Cynthia Weber) Rituala meditacije; Internacionalnih politika i drus?tvenog znac?enja (izas?lo u izdanju University of Minnesota Press, u oz?ujku August 2003.)